Naš fakultet najbolje ćemo razvijati tako što ćemo promovisati najbolje i davati im podršku. Svaki drugi pristup bio bi potpuno pogrešan.
Dekan Ekonomskog fakulteta u Banjaluci Milenko Krajišnik na taj način slikovito upozorava na, kako kaže, sve češću negativnu promociju ekonomije i privrednika prema kojima se neki politički akteri ponašaju kao sudije.
Komentarišući nekoliko puta najavljenu inicijativu gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića o postavljanju takozvanog “porodičnog drveta” na Trgu Krajine, na kojem bi trebalo da “vise” imena brojnih domaćih preduzeća, profesor Krajišnik kaže da to liči na uzimanje pravde u svoje ruke i stvaranje ambijenta u kojem, danas-sutra, i druga strana može da posegne za sličnim alatom.
“Zamislite da sad institucije Republike, slijedeći taj primjer, na Trgu Republike po svom nahođenju počnu da kače recimo neke gradove i opštine i pričaju loše o njima. Kako bismo onda doveli investitore u te gradove i šta bi na to rekli građani?”, ističe Krajišnik i napominje da “čuveni” privredni ambijent ne znači samo manje poreske stope i dozvole za rad, već, prije svega, percepciju kupaca i investitora koja je i presudna.
Tu percepciju od koje dobrim dijelom zavisi hoćemo li imati nova radna mjesta, više investicija, bolje plate, ne zanimaju “imena”. Ni u ovom slučaju, smatra Krajišnik, imena nisu bitna, već opasnost da negativna selekcija, prije svega ona bez dokaza, postane pravilo. U praksi bi to značilo da će, prije ili kasnije, i neke druge firme biti na udaru, ali i da će biti mnogo više onih koji su spremni da ih na taj način “udare”.
“Ovdje se mora reći – sva ponašanja za koja mislite da nisu zakonom dozvoljena, prijavite nadležnim organima koji se time bave. Sve ostalo otvara niz pitanja, a jedno od njih je i zašto su prozvani jedni, a nisu drugi, jer to može uticati na iskrivljenje tržišnih ponašanja, na nelojanu konkurenciju… Možda je to način da se nekom drugom stvori privilegija, jer, ne zaboravimo, svaka medalja ima dvije strane”, upozorava Krajišnik i predlaže da počnemo da promovišemo one koji blagovremeno izmiruju svoje obaveze, zapošljavaju, plaćaju stipendije i doškolovavanje svojim ljudima koji su im se vratili i stvorili novu vrijednost.
Upozorava, takođe, da ishitrena negativna selekcija pravi štetu ne samo ekonomiji, već i društvenom i socijalnom razvoju i da može biti “pogubna” po radnu snagu.
“Bilo bi dobro da čovjek šeta sa porodicom i svom djetetu kaže – vidiš onaj logotip koji lijepo svijetli i onu firmu koja je tamo istaknuta? E, tu tata radi i zarađuje platu. Ne smije nam se dogoditi da taj isti otac djetetu mora objašnjavati zašto negdje radi i da se zbog toga stidi. To je nedopustivo i samo potpuni laici mogu da posegnu za takvim mjerama. Ozbiljni, analitični i sistematični ljudi će sve to staviti na sto i razmisliti”, ističe profesor Krajišnik.
Na bilo čije sumnje odgovor treba da daju institucije sistema, prije svega pravosuđe, koje mora profesionalno i odgovorno da radi svoj posao. U krajnoj liniji, ističe Krajišnik, ako nemate povjerenja u niži instancu, idite na višu, pa još višu, ukoliko zaista želite da istjerate pravdu. Ako treba, i u Strazbur.
