Proizvodnja lješnjaka na našem prostoru još uvijek nije u većoj mjeri zastupljena. Međutim, pokušaji pojedinaca da se bave uzgojem lješnjaka za sada su, moglo bi se reći, uspješni. Zoran Janjetović iz Piskavice sa proizvodnjom lješnjaka krenuo je prije nekoliko godina. Na početku to je bio eksperiment da bi se u posljednje četiri godine ovom poslu posvetio i stvorio široku lepezu proizvoda od lješnjaka.
Pored sirovog i pečenog lješnjaka, na tržište plasira i lješnjak sa raznim aromama, pravi ulje, namaze, likere…
“O proizvodnji nekog voća najviše se može naučiti iz vlastitog ili iskustva nekog ko se bavi tom proizvodnjom. Jer svako podneblje ima svoje posebne geografske i klimatske karakteristike, pa se na osnovu njih i primjenjuju agrotehničke mjere. Ja kada sam počinjao sa ovom proizvodnjom morao sam najviše učiti iz vlastitog iskustva. Često sam nailazio na suprotna razmišljanja stručnjaka, pa sam sam donosio odluke šta i kako”, priča nam Janjetović.
Dodaje da je imao i lošeg iskustva kod nabavke sadnica, pa ih posljednjih godina sam priprema i rasađuje.
“Dešavalo mi se da od polovine kupljenih sadnica jedne sorte, a kupovao sam ih najčešće u Srbiji, bude neka druga, manje rodna. Nemoguće je prilikom preuzimanja sadnog materijala raspoznati sortu. Zato sam odlučio, pošto se lješnjak može lako rasađivati, da mladice sa vlastite plantaže rasađujem i pokazalo se uspješno”, pojašnjava Janjetović.
Na samom početku, priča nam, zasadio je 200 sadnica, zamišljao je to kao nekakav hobi. Pošto je lješnjak dobro rodio, odlučio se da proširi plantažu na 400 stabala. Kada je vidio da je ta proizvodnja isplativa odlučio se za veću. U proizvodnju je uključena kompletna porodica, ali kako se prinosi povećavaju, tako će biti potrebno još radne snage, priča nam Zoran, najavljujući proširenje, ne samo parcela pod lješnjakom, već i neophodnih mašina za njegovu preradu.
“Počeo sam kupovati zemlju i saditi lješnjak. Količinski ga je bilo dovoljno. Tržište nije bilo problem, ali ja sam htio da zaokružim proizvodnju. Da ne prodajem samo obrani lješnjak, već da ga prerađujem i pakujem. Za to su bili potrebni strojevi. Nabavljao sam jedan po jedan, od krckalice do mašine za hladno cijeđenje ulja. Sad prodajem veliki broj proizvoda. Uložio sam dosta truda i u dizajn, kako bi bili lijepo upakovani i prepoznatljivi na rafama marketa i trgovina zdrave hrane”, kaže nam Janjetović.
Zoran za sada, kako priča, nema problema sa štetočinama, prije svega vjevericama, koje znaju, ako su u većem broju, napraviti veliku štetu. “Da se primjetiti, ali to što ona pokupi i pojede nije nekakva količina. Više lješnjaka odnesu mi ptice, kreje i djetlići, ali na sreću i to je zanemarljivo”, priča Janjetović.
