Ovo jutro počinjemo još jednim visprenim seciranjem kakvoće našeg društva. Euroblic, odnosno u ovom slučaju elektronska inačica Srpska.info, nepogrešivo je tu da naglasi za koga radi.
Baš kao u tekstu Hergeštelt in Dojčland od 22.02.2020. godine, kada je tzv. Sud BiH izazvao novu krizu sponorisanu iz EU, SAD i OHR; ponovo pokazuje svoju kvislinšku suštinu i misiju. Kad god gazde pomisle da je zagustilo, treba širiti podanički duh.
Tada naslov bio: Otcepljenje nemoguće, a vodilo bi Srbiju u izolaciju; sada je taj naslov: Republika Srpska i put u katastrofu! Sa sve uzvičnikom. Tako se u kolumni koju ovaj medij objavljuje, naravno sasvim slučajno i bez odgovornosti za stav autora, ta propast jasno identifikuje:
“Put katastrofe započet ponižavanjem američkog i njemačkog ambasadora, te nazivanjem visokog predstavnika u BiH monstrumom u UN, počeo je polagano da se utire. Međutim, nisu tu uopšte bitni oni koji su pravili skandale već činjenica da će Republika Srpska biti gurnuta u tešku izolaciju iz koje će se, poznajući karakter velikih svjetskih sila, veoma teško izvući.”
Sada je Srpska, a ne Srbija, ta koja će biti izolovana; ali je suština da se ne smije njemačkom državljaninu reći bilo šta uvredljivo. Čak i poslije lažnog izvještaja koji je potpisao, ovdje se brani njegova čast. Dok u drugim tekstovima ove škole oni “djeluju sistemski u svom interesu, bez ikakvih emocija svojstvenih Balkancima”, sad se eto mogu ponijeti kao seoska mlada. Posebno se ne smijemo zamjerati Amerikancima i Nijemcima uvredljivim obraćanjem. Znate već zašto.
Rusija je, naravno, uz Kinu, neko ko ovo radi isključivo zbog svojih interesa. Izdaće nas čim se nagode. Valjda su u tom kružoku mudrova interesi Njemačke i SAD nešto sa čim se mora računati kao sa našom obavezom, ili nečim što u sebi imanentno sadrži dobročinstvo i altruizam?
Tekst stiže sada, kada je agresivnim razvlašćivanjem iz Sarajeva i to nezakonitim polugama kao štu su Ustavni sud BiH i Sud i Tužilaštvo BiH, vrijeme jasno pokazalo da je vraćanje na izvorni Dejton neophodnost. Piše ga izvjesni Darko Kuzmanović, kojeg se preko ovog medija, ali i drugih koji zagovaraju bezuslovni posluh SAD i EU, pokušava nametnuti kao mislioca. I to zajedno sa, za Frontal.RS nešto izvjesnijim, Vedranom Francuzom.
Potonji je, naime, dobio zabranu obraćanja redakciji Frontala još prije trinaest godina, pošto je poslao od A do Š kopiran tuđi tekst, koji je potpisao kao svoj. Mi smo se našli u neprijatnoj situaciji tad, kada nam se izvorni pisac teksta obratio žalbom. I više nikad.
Blicu je, kako čitamo, sasvim u redu.
PROVOKACIJE I PONIŽAVANJE VELIKIH SILA KOJIMA SE VLAST I NJIHOVI SEDBENICI PONOSE, POGUBNE SU.
Ova misao iz defetističko-podaničkog pamfleta nije u podnaslovu zbog greške u kucanju, već zbog suštine te misli. Razni “analitičari” prave se niotkud samo da bi ih ispucavali u eter Republike Srpske, dok u Efbihu istovremeno prave ratne planove i siju mržnju. Ova misao i cjelokupan ton “kolumne” je potpuno na tragu izvještaja Kristijana Šmita. Ni jednom rječju se ne pominje izvorište krize, već se za sve krive enormno i nelegalno obogaćeni srpski političari.
Potpuno zamjenjivanje uzroka za posljedicu!
Pominje se i rat, takođe kao što se to radi u Sarajevu. Dakle, ne priča se o tome da Sarajevo prijeti ratom, ukoliko Srpska ne pristane na nastavak svog laganog samoukidanja, već kao da su Srbi ti, koji će čuvanjem svoje atonomije i putem ka suverenosti, biti oni koji će fizički ispaliti prvi hitac i otpočeti napad na Efbih.
Mi ispucavamo minobacačku granatu, ukoliko odbijamo da Ustavni sud proglašava, a ne tumači zakone? Nekad se čovjek zapita jesu li ljudi koji ovo pišu sposobni za najosnovnije logičke operacije ili samo “svojim riječima” prepričavaju šta su gazde rekle.
Pri tom, tolika količina defetizma i protivurječnosti, gdje će do rata doći, a istovremeno niko ne zna, neće i ne treba da ratuje; jasno pokazuje i neznanje oko vojnih pitanja, i da su ovi stavovi prepisani, a ne izrazmišljani na osnovu podataka.
Ovakvo propagandno plašenje stanovništva i hvalisanje Njemačke i drugih agresora NATO, nije viđeno još od filma Ko to tamo peva, te lika njemačkog agenta-provokatora kojeg tumači Bata Stojković.
DI BESTE: NEMAČKA MEDICINA JE NAJBOLJA NA SVETU
Uz, naravno, citiranje koliko to NJEMAČKA ima BDP, a da je ulje kod nas skuplje nego kod njih, otkriva se topla voda, kako su naše političke elite korumpirane. Ma, nije valjda? Junačino!
Pri tom, ovakvi neustrašivi kritičari imaju amneziju da se sjete ko je upravo tu vlast postavio? Nekad silom svojih tenkova i plaćenih ubica, nekad finansiranjem partije i smjenom konkurencije, ali uvijek jedni i isti intervencionisti – SAD, EU, NATO.
Dobra strana toga što nas je socijalizam razorio, jest što je istovremeno razorio i sposobnosti kvislinga, pa mogu samo da laprdaju. Nevjerovatno je koliko etatizam smrdi. Inače kod nas, a i u ovom tekstu. Gdje su fabrike i država kao mama i tata? Šmrc, bljuc. Pa se dalje kaže:
“Da je srpskom političkom vrhu u BiH i njegovim satelitima do Republike Srpske i njenog naroda stalo barem polovinu od onoga kako se nastoji predstaviti u javnosti … imali bismo mnogo više fabrika.”
“Za dijete je potpuno nebitno ako roditelj kaže da ga voli, a ne želi da mu obezbijedi osnovne uslove za život, školovanje, hranu, piće, lijekove kada su mu potrebni… Tako je i sa državom, a i onima koji je vode.”
Ipak, najgore od svega je što tekst ne nudi nikakav prijedlog ili rješenje. Osim posluha. Jer tako autoru dobro ide u životu, pa bi to primjenio i na širu zajednicu.
Socijalizam je kod Srba potpuno razorio kapacitet “inteligencije” za logično promišljanje i bilo kakav osjećaj za prepoznavanje i korištenje uzročno-posljedičnih veza. Kako u poimanju svijeta, tako i u razgovoru. Sve je samo iznošenje tvrdnji dovoljno zvučnih da izgledaju kao kritika, a dovoljno praznih da ne ugroze položaj. Bukvalno, “ovo je loše, a treba da težimo da bude dobro”.
Uzvičnik u naslovu predmetnog teksta, ujedno je njegov vrhunac.
