Bolest, tuga, i siromaštvo su riječi koje opisiju život Maje Kravljače i njenog sina Radomira iz Istočnog Sarajeva.
Zbog teških vremenskih uslova i lošeg alternativnog smještaja skoro da nemaju ni krov nad glavom, pa mole dobre ljudi da im što prije pomognu.
Maja Kravljača i njen sin Radomir žive na ivici egzistencije u nehumanim uslovima. Pored nemaštine stigla ih je i bolest.
Maji je operacije kičme bila potrebna još u djetinjstvu ali zbog rata to nije bilo moguće.
Na njeno zdravstveno stanje uticalo je i ranjavanje 92. godine od strane snajperista tzv.Armije BiH, na Vracama. Kasnije je i težak rad u fabrici Famos uzrokovao još niz bolesti.
– Ne mogu da hodam, pošto mi je ova noga duža, zbog bolesti kičme. Zbog iskrivljenja kičme na lijevu stranu, pomakli su mi se bubrezi i srce. Imam neku sjenu, ne mogu da ustanove zbog čega, pola pluća mi se ne vide. Na desno oko ne vidim nikako, a bubrezi mi otiču i bole me – kaže Kravljača za BN TV.
U ratu je Maja izbjegla iz Trnova na Trebević gdje su njeni roditelji imali staru vikendicu, i gdje su živjeli sve dok Maja nije vidjela zmiju na svom tada četvorogodišnjem sinu, pa od tada žive u alternativnim smještajima.
Posljednjih godinu i po žive u višedecinjski starom propalom objektu.
– Hladno nam je po čitavu noć, imamo jednu sobu i samo tu boravimo. Imamo i hodnik i kupatilo, ali nemamo se gdje okupati. Dva puta smo se okupali u velikoj prostoriji gdje držimo drva i tu smo se oboje prehladili. Suđe perem u lavabou gdje se umivam, a veš perem na ruke – ističe Kravljača.
Maja i Radomir žive od 95 KM primanja za tuđu njegu i pomoć, 45 maraka dječijeg dodatka, te pomoći Crvenog krsta i Humanitarnog udruženja građana „Oplemeni srce“.
Za pomoć se obraćala gradu Istočno Sarajevo i opštini Istočno Novo Sarajevo ali rijetko je nailazila na razumjevanje. Od opštine je dobila obećanje da će biti primljena u renovirani kolektivni smještaj, međutim datumi se stalno pomjeraju.
– Rekli su nam u septembru, pa do nove godine, a sada kažu navodno do proljeća. Ja sam navikla da radim i volim da radim, ne volim što moram da tražim pomoć, idem zbog nevolje, radi djeteta – rekla je Kravljača.
Maji i Radomiru je potrebmo sve novac za liječenje, režije i školovanje osnovca, te hrana, drva, garderoba, pa mole dobre ljude ukoliko su u mogućnosti da im pomognu, prije svega kako kažu u pronalaženju doma dok im se ne završi obećani smještaj.
– Najpotrebnije mi je da obezbjedim svoje dijete. Ja se nadam da ko god može da mi pomogne da mi pomogne. Dovoljna je sobica i kupatilo, da ima malo kuhinje da mogu sinu skuvati i oprati – kaže Maja.
Dok njegovi vršnjaci maštaju o skupim telefonima, patikama, tabletima i računarima, Majin sin Radomir želi samo jedno.
– Želim da imam krov nad glavom i svoju sobu – istakao je Radomir Batovac
Stižu nam praznici, radujemo se slavljima i okupljanjima sa porodicom i prijateljima. Ukrašavamo tople domove, spremamo poklone, a Maja i Radomir maštaju o toploj sobi, kupatilu i trpezi tek malo bogatijoj od one koju imaju sada. Maštaju oni i o zimskoj jakni, obući koja ne propušta, i dobrim ljudima koji će ima zakucati na vrata.
Kako pomoći
BROJ TELEFONA: 066-327-416- MAJA KRAVLJAČA
BROJ RAČUNA: 554-402-000286-13-32 NAŠA BANKA- MAJA KRAVLJAČA
