Aktuelna kriza u BiH zapravo traje od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, jer njega Bošnjaci nikad nisu prihvatili. Ipak, eskalacija posljednjih dešavanja nastupa Inckovim nametanjem zakona koji ima za cilj vraćanje verbalnog delikta iz bivše Jugoslavije i zabranu izražavanja mišljenja o karakteru nekih događaja iz prošlog rata, za šta je uvedena krivična odgovornost.
Zapadne ambasade nisu podržavale ovaj zakon i čak su lobirale da se ne donosi. Poznato je da nisu kritikovale srpsku reakciju na njega. To je poluprivatni sporazum Incka i Bošnjaka, koji su paralelno tome preuzeli pravosuđe, koje će ga i provoditi.
Slon u staklarskoj radnji i Incko
Bakir Izetbegović je slon u staklarskoj radnji. Probleme u svojoj stranci i sistemu vlasti rješava agresivnim napadima na Srpsku.
Valentina Incka je podmitio da nametne zakon, preko svojih kadrova preuzima pravosuđe, CIK, OSA-u, naručuje skandalozne odluke Ustavnog suda BiH, koji danas služi za rasturanje ustavne strukture BiH i dalji prenos nadležnosti. On vodi ovu zemlju u krizu.
EU je sa 14 prioriteta tražila rješavanje pitanja stranih sudija u Ustavnom sudu BiH. Još jedno pitanje na kojem zapad i Bošnjaci divergiraju. Izaziva se kriza donošenjem odluka kojima se Republici Srpskoj oduzimaju prvo poljoprivredno zemljište, pa onda i šume, na koju Dodik reaguje inicijativom za 100% vraćanje na Dejton. Šmita ne priznaje SB UN. Unutar EU sve je više neslaganja.
Diplomatska ofanziva protiv Republike Srpske
Ipak, čini se da traje snažna diplomatska ofanziva protiv Republike Srpske. Šmit, Eskobar, Pič. Mislim da su pritisci u prošlosti, a kad je Republika Srpska izvojevala pobjedu (Lajčakova kriza, referendum o Danu Republike…), bili čak i jači. Svakako je protivno Bečkoj konvenciji miješanje ovih ljudi u unutrašnja pitanja jedne suverene zemlje, a posebno djelovanje prema opozicionim strankama i to potpuno otvoreno. U Bosni i Hercegovini ne postoji legalno izabran Visoki predstavnik i djelovanje Kristijana Šmita je nezakonito i protivno Dejtonskom sporazumu.
Formalni prenosi nadležnosti su zaustavljeni davno, ali Republika Srpska se danas razara smanjivanjem prostora da samostalno i bez vanjskog uticaja učestvuje u donošenju odluka na nivou BiH u svoju korist. Bošnjaci preuzimaju kontrolu nad institucijama. U tome učestvuje naša opozicija.
Jedini način da se ove uzurpacije institucija, razaranje suvereniteta i erozija nadležnosti zaustavi… jeste da žaba koja se kuva iskoči iz lonca. To je suština Dodikove inicijative. Neće nam se više ukazati ovakva prilika. Bošnjaci nikad usamljeniji, naši saveznici nikad jači.
Da li su ikad igdje lobirali i borili se za našu stvar?
Šta u svemu ovome radi naša opozicija? Govori žabi da ostane u loncu, jer ako iskoči, može da nastrada. Ali žabi se svakako u loncu loše piše. Da li to opozicija ne vidi? Da li ne prepoznaje geopolitičku šansu? Vidi i prepoznaje. Ali oni su saučesnici koji dodaju drva za vatru.
Zaista se ne mogu oteti utisku da opozicija, ne samo da ne želi uspjeh ovog poduhvata, već zdušno radi da on propadne. Njihovo ponašanje jeste predvidivo, ali ne mogu a da se ne zapitam: da li su ikad igdje lobirali i borili se za našu stvar, iskoristili svoje veze i uložili obraz?
Oni štaviše rade zdušnije protiv procesa vraćanja nadležnosti nego političko Sarajevo. Prepadaju narod ratnim sukobima i tako igraju ulogu ubačenih agenata u pozadinu naših linija, dok traju napadi i prijetnje iz Sarajeva da će djelovati vojno u slučaju da daljih odluka koje Republika Srpska namjerava preduzeti. Svakako, u Bosni i Hercegovini ne postoji dovoljan vojni potencijal za izbijanje ratnih sukoba i sve te prijetnje treba posmatrati samo u domenu retorike.
„Republika Srpska ne može prihvatiti nametanje bilo koje ličnosti za visokog predstavnika, podsjećajući da je postavljenje visokog predstavnika uslovljeno saglasnošću strana potpisnica Aneksa 10. Dejtonskog sporazuma.” Zaključak za koji opozicija nije smjela da dođe i glasa. Da li su ikad imali stav o nečemu važnom?
Opozicija u Republici Srpskoj je već odavno napustila frontalni i prešla u gerilski vid ratovanja. Strateška povlačenja i rušenja mostova, puteva i pruga, sitne čarke i upadi.
Usmjeravanje svih resursa u dvije tačke, Banjaluku i Bijeljinu, proboj neprijateljskih linija, ali uz gubitak teritorija. Rezultat toga je sve manje glasova. Obojena revolucija i rijaliti politika u Banjaluci slabi opoziciju na nacionalnom nivou. Svakodnevno u najvećem gradu Srpske se kreira rijaliti i skandal program. Gradonačelnik u ljubavnom trouglu između Tanje Savić i Kije Kockar. Po prvi put nakon 20 godina vlasti SNSD-a, Grad ima problema sa vršenjem osnovnih komunalnih funkcija.
Pod uticajem političkog Sarajeva
Politika opozicije na nacionalnom nivou biva i dalje i sve više pod uticajem političkog Sarajeva, nejasna i konfuzna. SDS i PDP imaju svoje prste u Centralnoj izbornoj komisiji, za mnoge odluke u Parlamentarnoj skupštini glasaju sa SDA i drugim bošnjačkim strankama. SNSD i dalje vodi suverenističku politiku i to se ne može osporiti. Za Banjaluku to biva manje važno budući da nije osjetila rat i da nije rubna opština prema FBiH, pa je sve više podložna uticaju marketinški vođene i rijaliti politike.
Opozicija takođe učestvuje u svjedočenju u Tužilaštvu BiH protiv nas koji smo donijeli zaključke kojima tražimo vraćanje nadležnosti. Kuriozitet je da smo mi zapravo jedini izabrani predstavnici u BiH koji smo navedenim glasanjem dosljedno poštovali Dejtonski mirovni sporazum i njegov Aneks 4 – Ustav BiH. Čak da smo tim glasanjem prekršili ustav, za to postoje instance poput ustavnog suda, koji odlučuje da li je ustav povrijeđen ili ne. Nezakonito je pozivanje na krivičnu odgovornost poslanika u parlamentu koji su donijeli odluke koje neko smatra neustavnim, a zapravo su to najustavnije odluke donešene u posljednjih 25 godina.
