….biće sit jedan dan. Ako ga naučiš pecati, biće sit cijeli život”.
Piše: Milko Grmuša
Političke razlike u Banjoj Luci su oštre, ali ideološke su tanke. Iskreno to govorim, i to iz razloga što ključni politički faktori prećutkuju narodu i svojim biračima da nema besplatnog ručka. Ništa što dobijemo od države ili grada nije besplatno, sve je to plaćeno novcem koji je neko zaradio. Grad i država ne zarađuju novac, ali bi trebalo da stvaraju preduslove i ambijent da narod zarađuje što više.
Protiv sam bilo kakvih jednokratnih novčanih pomoći bilo kojoj kategoriji stanovništva. Iskreno to kažem, koliko god politički to bilo štetno za mene. Protiv sam jednokratne novčane pomoći penzionerima, jer to neće suštinski riješiti niti jedan problem nijednog penzionera, ali hoće oduzeti sredstva za važne infrastrukturne projekte za kojima Banja Luka vapi.
Iz istog razloga sam bio i protiv toga da u predizborni program PDP-a uđe obećanje o besplatnim udžbenicima. To nisu besplatni udžbenici, neko ih je platio, platili su ih kroz različite namete roditelji, ali i oni koji nisu roditelji. Ni ovo nije popularno što sam rekao, ali to je moj jasan politički i ideološki stav.
Moja politika nije da ljudima dajemo pojedinačno novac iz budžeta, nego da smanjujemo namete, poreze i takse. Kad smanjimo namete, onda smo ih smanjili svima i to je pošteno i pravedno. Kad nekom nešto damo, onda nismo dali svima. To nije fer.
Ako su budžetski prihodi veći na svim nivoima, to je najbolji znak ogromne inflacije koja uništava životni standard većine građana. Zato sam Gradonačelniku zvaničnim putem predložio smanjenje taksi u Banjoj Luci, jer je očigledno da su nam ljudi preopterećeni raznoraznim nametima na svim nivoima.
Usudim se reći, praktično sam jedini odbornik sa ovakvim načinom razmišljanja. Drugi bi dijelili novac iz budžeta kategorijama za koje procjenjuju da će im donijeti više glasova na izborima. Ja ne razmišljam o izborima, nego o tome kako da od naroda uzimamo što manje novca i da radimo što bolji posao sa novcem koji ostaje u budžetu. To je moja ideja, to je moja politika.
Na sve ovo, bilo bi dobro da svi politički faktori dobro razmisle kako će na ova naša dijeljenja para iz budžeta šakom i kapom gledati Vlada Republike Srbije koju kumimo i molimo da nam finansijski pomogne u izgradnji mostova u Banjoj Luci i digitalizaciji Gradske uprave. Neko će političkom rukovodstvu Srbije postaviti pitanje zašto Srbija finansira penzionere i udžbenike u Banjoj Luci, dok istovremeno to ne čini u gradovima u samoj Srbiji. Po onoj staroj poslovici, bratska Srbija ima najbolju namjeru da nam pomogne, ali tako što želi da nam kupi štap i udicu i da nas nauči da pecamo, te da tako sami sebe hranimo cijeli život, a ne da nam kupi jednom ribu i tako nas nahrani samo za jedan dan.
