“Kritičari, bez rješenja, pate od Bosićevog sindroma” Pet stvari koje vlast najviše zamjera opoziciji u Srpskoj

Od poziva na jedinstvo do etiketa izdajnika i kriminalaca. Na toj relaciji kreću se politički odnosi u Republici Srpskoj. Politički rivali sukobljavaju se na svemu i svačemu, kada treba i ne treba, a mi smo ih zamolili da izaberu pet stvari na kojima najviše jedni drugima zamjeraju.

Ovaj put slijedi spisak primjedbi opoziciji od strane političara vlasti u Republici Srpskoj.

Snježana Novaković Bursać, predsjedavajuća Kluba poslanika SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH

KUKAVICE: Nemaju hrabrosti, želje ili volje da stanu uz SNSD i koaliciju kada su u pitanju ključne pozicije za Republiku Srpsku i odnosi unutar BiH. Otvoreno razaraju napore zvaničnih instutucija na tom planu, a nemaju ili ne žele zbog javnosti da iskažu svoj istinski stav.

ZLOUPOTREBA TRAGEDIJA: Umjesto zdrave i konstruktivne opozicione ponude, u javnost i institucije su uveli potpuno neprimjerene zloupotrebe ličnih tragedija, porodičnih odnosa, performanse, kojekakve snimke i konstrukcije nedopustivih razmjera. Primjer za to je tzv. afera “Kiseonik”.

BEZ ZNANJA: Tokom dugog opozicionog perioda se nisu uspjeli programski i kadrovski kapacitirati, pa umjesto jasnih stavova, iskusnih lidera i ljudi sa integritetom u prvi plan stavljaju osobe bez adekvatnog znanja i iskustva. Njihova ponuda biračima se svodi samo na to da su “protiv”.

NANOSE ŠTETU SRPSKOJ: Na nivou BiH se nisu pozicionirali kao vlast, odnosno opozicija, shodno ostvarenim izbornim rezultatima, već su bivali i jesu dio većine koju predvodi SDA kad god im se ukaže prilika. To je plaćeno i plaća se po Republiku Srpsku štetnim odlukama i kadrovskim rješenjima.

BEZ REZULTATA: Tamo gdje su vršili ili vrše vlast nemaju pozitivne rezultate.

Nenad Stevandić, predsjednik Ujedinjene Srpske i predsjedavajući Srpskog kluba poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH

IZBJEGAVANJE SASTANAKA: Izbjegavaju da dođu na sastanke sa predsjednikom Republike Srpske gdje slobodno mogu javno reći i u lice i pred medijima sa čime se ne slažu.

NEJASAN STAV: Nejasan stav o bitnim pitanjima kao što su NATO, mogućnost samostalne Republike Srpske u slučaju njenog daljeg ugrožavanja. Napominjem da je 2014. to sadržavala čak i Izborna platforma SDS.

BLISKI BOŠNJAČKIM STRANKAMA: Stalni sastanci sa SDA i drugim sarajevocentričnim bošnjačkim strankama, još od kada su bili gosti na Kongresu SDA, pa do posljednjih sastanaka u Sarajevu skoro sa svima koji imaju negativan stav o Republici Srpskoj. Tu ubrajam i kohabitaciju sa SDA i DF u izboru članova Centralne izborne komisije BiH.

NEMAJU RJEŠENJA: Nedostatak predlaganja zakona ili rješenja i mjera za probleme u Republici Srpskoj. Umjesto toga, imaju stalnu kritiku i izazivanje ogorčenja i podilaženje narodnom nezadovoljstvu.

BOSIĆEV SINDROM: Predsjednici opozicionih stranaka nemaju hrabrosti da Miloradu Dodiku izađu na crtu kao protivkandidati na izborima. To je tzv. “Bosićev sindrom“.

Spomenka Stevanović, predsjednica Kluba poslanika Demokratskog saveza (DEMOS) u Narodnoj skupštini Republike Srpske

KRITIZERSTVO: Neosnovana kritika bez nuđenja načina rješavanja problema. Najlakše je biti po strani, napadati, a nikada u životu nije sve potpuno crno, ni potpuno bijelo. Opozicija je svakako važan dio ukupnog političkog sistema i kritikom treba da doprinese da i vlast bude bolja, ali i da opozicija stekne povjerenje građana u svojim nastupima.

UVOĐENJE RIJALITIJA U POLITIKU: Nekima je najvažnije sticanje popularnosti po svaku cijenu, ne birajući sredstva.

POLITIČKI VULGARIZAM, POPULIZAM I TABLOIDIZACIJA POLITIKE: Neki opozicionari se trude da upotrebljavaju što teže riječi, kvalifikacije i uvrede na račun pojedinaca iz vlasti. To im je nekako postalo manir ponašanja, jer znaju da dio medija to voli i da će u tim medijima biti značajni.

GENERALIZACIJA UKUPNE POZICIJE: U smislu da su svi loši, svi kriminalci i slična etiketiranja, što nije tačno. Poziciju čini više stranaka, mnogo pojedinaca, sa svojim ličnim osobinama i sposobnostima. Mislim da ni u opoziciji ni u vlasti nisu svi isti.

VLAST PO SVAKU CIJENU: Legitiman je cilj opozicije da osvoji vlast, ali se nikada ne mogu složiti s tim da taj cilj bude iznad svega i po svaku cijenu. Pa i po cijenu interesa Republike Srpske. U ovom trenutku, kada nam je izuzetno važno političko jedinstvo po pitanjima zaštite interesa Republike Srpske, oni se svađaju oko kandidata za pojedinačne funkcije, pa boga mi, raspodjelom i budućih funkcija, a nisu još ni blizu osvajanja vlasti. Pitam se, a vjerujem i da se većina građana pita, kako bi vladali odgovornim procesima u društvu kada ne mogu sada da vladaju sami sobom. Često kažem da vlast rješava probleme, a opozicija u rješenju problema traži problem. Na građanima je na kraju krajeva da procijene ko i kako radi, kako se ponašaju i stranke i političari pojedinačno.

Dragan Galić, potpredsjednik Narodne partije Srpske

Dragan Galić

RAZJEDINJENOST: Apsolutno svakoga na političkoj pozornici treba saslušati i sumarno izvući najbolje za Republiku Srpsku. Razjedinjenost opozicije je barijera za saradnju kada su ključni nacionalni interesi u pitanju.

NE ČUJU SIGNALE: Opozicija iz njima znanih razloga ne čuje signale iz Rusije i Srbije da su postavljeni termini za ukidanje Republike Srpske i poništavanje njenih ustavnih nadložnosti. To je po prvi put veoma precizno rečeno i od predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića.

NE ŠTITE VITALNI INTERES: Vitalni nacionalni interes je i ključ i brava Republike Srpske. To je jedinstven dio ulaznih vrata naše države, gdje je opozicija promašila kvaku za otvaranje.

NEMAJU RJEŠENJA: Aktivan politički rad na svim nivoima, podrazumijeva i kritiku i rješenja. Opozicija je bez rješenja, čime sama sebe diskvalifikujete kao dio pozitivnih promjena.

ČEKAJU STRANCE: Neodlučna, konfuzna i neorganizovana opozicija mora da zna da se promjena u strukturi vlasti dešava na izborima. Utisak je da čekaju da strani elementi, nevladin sektor, potkovan novcem iz čudnih tokova, OHR ili visoki predstavnik završe posao umjesto njih.

Izvor: Srpskainfo