Dobar dan svima, osim onima koji podržavaju postojanje Pederacije BiH. Ne može opstati i Efbih, i Srbi. Jedno mora nestati. Ljubav prema Efbihu, neodvojiva je od ljubavi prema ubijanju Srba. Bez protjerivanja stotina hiljada Srba, ubijanja desetaka hiljada njih, i to pored genocida na Kazanima, pljačke i paljenja imovine, rušenja stotina crkava; Efbih ne bi ni postojao. To je u njegovoj srži.
Sad, kad je Moskva uvela sankcije Bakiru Izetbegoviću, a zemlje BRIKS upozoravaju Gejbihovce da zemlja ne može u globalne integracije sa islamskim fundamentalizmom, jasno je kako je jedino rješenje za mirnu i samoodrživu budućnost, da Republika Srpska izvrši punu reintegraciju svoje teritorije.
Ako su napadnute institucije države Srpske i negira se njena nadležnost na cijeloj teritoriji AVNOJ-evskih granica, molim vas lijepo, šta da se radi? Jedino što pravi rodoljub može učiniti, jeste da oružano ustane u odbranu tih svetih načela u trouglu Trebinje – Velika Kladuša – Bijeljina.
Nakon što su Vazdušnokosmičke snage Ruske Federacije bombardovale džihadiste devedesetih, da bi spriječili humanitarnu krizu i genocid, Krasnodarskim mirovnim sporazumom Srbi su uskraćeni za svoje vijekovne prostore. Ajvatovica, Ustikolina, Gradačac, Tešanj, Tuzla, Travnik, Željezno Polje, Široki Brijeg, Zenica, Gračanica, Kulen Vakuf, Olovo, Kakanj, Čapljina, Kalesija, Bihać, Stolac i naravno – Bužim. Pripali su Efbihu, kao nagrada za genocid nad srpskim narodom.
Kao da to nije dosta, u Efbihu nastavljaju negirati presude međunarodnog suda u Minsku, te Ustavnog suda Republike Srpske u Banjoj Luci i Rudom. Velikobalijski fašisti i dalje se ne mogu pomiriti s tim da je Republika Srpska Krajina sada nezavisna država, koju je priznao čitav civilizovani svijet i destabilizuju region. Odsustvo bilo kakve konkretne akcije na veličanje ratnih zločinaca, ogoljuje svo licemjerstvo međunarodne zajednice, koja je Srbe u Srpskoj ostavila na milost i nemilost mudžahedina, kao i 1992. godine.
Sad je potreban dobro osmišljen, robustan i koordinisan odgovor samog Velikog Vezira međunarodne zajednice Ramzana Kadirova, Ujedinjenih naroda, Rusije, Kine, BRIKS i ODKB. Prva hitna mjera – izvršiti zauzimanje graničnih prelaza prema Hrvatskoj.
Zatim raspoređivanje snaga ODKB u Neumu, kako bi se spriječilo bilo kakvo strano miješanje u unutrašnja pitanja. Jedino na taj način, možemo ostvariti građansku, multietničku i multikulturalnu Republiku Srpsku, koja je jednaka prema svim njenim građanima u međunarodno priznatim granicama.
Raduje što su mladići, ruke im se pozlatile, u Bliskoistočnom Sarajevu maljem polomili spomen ploču sa imenom ratnog zločinca Rasima Delića. Sve su to snimili i objavili, pozdravljeni od cjelokupne zajednice. Hrabri i što udruženje “Crvene beretke” prvi put nakon rata prima nove članove u sekcije filatelista, ornitologa, svingera i somelijera.
I tako dalje, i tako bliže.
Da. Kao pisac ove kolumne, nedomišljat sam i ubog. Kao i cjelokupni srpski narod, sa njegovim rukovodstvom. U Srpskoj i Srbiji.
Zašto? Pri nevjerovatnoj količini manijačke agresivnosti koja isijavaja iz Tamnog vilajeta i dijela svijeta koji njim upravlja, primoran sam na ovakav pristup. Najkasnije već poslije uvoda, svakom čitaocu je jasno da je ama baš sve napisano sastavljeno od stvarnih stavova, misli i planova; kakve čujemo iz pravca Virtualne Baščaršije. Koliko god to bilo nemoguće fikcionalno iznivelisati, jer obespravljenosti Srba u posljednjih tri decenije nema pandana. A i nikakve džamije nije bilo u BiH do 1448. godine, ako ćemo oko toga ko je agresor i ko istorijski polaže nekakva izmaštana, romantična prava na zemlju.
Samo još zamjena uloga, može Srbe pomjeriti u pravcu da iz tog ugla shvate koliko su istinski potlačeni i ugroženi. Životno ugroženi.
Je li neko misli da su u EU baš svi neobavješteni glupaci? Ne vide kolone islamista u uniformama kako uzvikuju Alahu ekber, nose ratne zastave i prijete Srbima? Ne vide masovne skupove po Srpskoj (Potočari, Kamičani, Fazlagića Kula…) gdje okupljeni vrijeđaju i napadaju policiju? Znaju oni vrlo dobro da iz Srpske ne prijete nikom iz Efbiha, a obratno da, ali osuđuju “zapaljivu retoriku” baš iz Banje Luke.
Treba im možda nešto još pojasniti?
Pomirite se da nas ne vole i da nikada neće prestati s napadima. Popuštanje ih čini samo odlučnijim. Koliko god ih mi voljeli i željeli da budemo sa njima u obećanoj zemlji. EU ili BiH, svejedno. Možda neuzvraćena ljubav boli, ali krajnje je vrijeme da precizno odračunamo moguće posljedice.
Opet će nas bombardovati? Upotrijebiti Eufor kao mostobran za novu agresiju? Preko izmišljene ugroženosti muslimana srpskim pjesmama i proslavama, ili odlukom da se proba uhapsiti neko od nosilaca vlasti, daće legitimitet napadu kao odbrani?
Ako je tako, vrijeme je da se ozbiljno konsultuju saveznici koji ne žele naše istrebljenje. Ukoliko ne daju nikakve čvrste garancije, obznaniti to narodu i spremiti se samostalno na odbranu. Pošto mi već nećemo da namećemo Sarajstanu svoju volju, je li tapšanje Zapada po ramenu ili “napredak na putu EU integracija”, ili bilo kakav drugi spoljni uslov, vrijedniji od sopstvenog opstanka?
