Udari Zapada, velikih sila, nelegitimnih samoprozvanih predstavnika i nisu toliko značajni, kao činjenica da najniže, ali i najbolnije udarce zadaje upravo oni koji su se hvalili da su je stvarali. Izborna godina nikad prljavije nije počela.
Poltronstvo i licemjerje opozicije kao i dodvoravanje političkom Sarajevu jasno se pokazalo za Dan Republike Srpske. Svojim sramnim izjavama dali su do znanja narodu koliko im (ni)je stalo do Republike Srpske, njenih nadležnosti i građana, samo su neki od komentara na koje su se prethodnih dana osvrtali politički analitičari.
Podsjetimo, predsjednik SDS-a Mirko Šarović rekao je: „Otišli smo daleko, razumijem osjećaje Bošnjaka kada je riječ o 9. januaru, te da bi Dan Republike trebali da slavimo u drugom dekoru, a ne sa nekim oklopnim vozilima“. Za nekoga ko je bio predsjednik Republike Srpske i predsjednik jedne od nekadašnjih vodećih stranaka, ova izjava je i više nego sramna, poručuju građani, pogotovo u trenucima kada nam sankcije nameću sa svih strana, ugrožavaju slobode medija i prijete.
Haos ne dolazi samo od strane Šarovića. Naime, neprimjerene izjave za Dan Republike došle su i od Nebojše Vukanovića koji je kategorično odbio da dođe na proslavu 9. januara i to je javno i priznao. „Bio sam pozvan, ali nisam želio ići iz razloga da ne učestvujem lično“, izjavio je Vukanović. Kao narodni poslanik i neko čija je obaveza da brani i štiti interese Republike Srpske.
Opozicija svakim danom svojim izjavama pominje jedinstvo, miran i normalan život kao prioritet, a utočište nalazi kod Bakira Izetbegovića koji izričito zagovara sve samo ne mir i suživot u BiH.
Da je do ozbiljnog raskola došlo u opoziciji potvrdilo je iznenadno kandidovanje Jelene Trivić za jednu od najvažnijih funkcija na predstojećim izborima. Kandidatura je bukvalno pala s neba odlukom predsjedništva stranke, a opozicioni partneri o toj odluci obavješteni su telefonski, dok DNS niko nije ni pitao.
Uzimajući u obzir skorašnje izjave lidera DNS-a Nenada Nešića, lako je zaključiti da ni u toj stranci ne cvjetaju ruže. Naime Nešić je kako kaže, ponudio koncept jedinstva i saradnje, ali pojedinci iz opozicije imaju druge planove i da umjesto glasova jure lajkove. Taj pojedinac je očigledno Nebojša Vukanović, što potvrđuje i još jedna Nešićeva izjava u kojoj jasno ističe da „SDS za početak treba vratiti svog predsjednika, a ne da mu stranku vodi nestranačka ličnost, svađalica i klevetnik Vukanović“.
Kolapsu opozicije doprinijeli su i vanredni izbori za gradonačelnika Prijedora. Iako je odziv birača bio poražavajući, SNSD je odnio ubjedljivu pobjedu, a prebacivanje krivice za „neočekivani“ poraz u opoziciji počelo je odmah nakon proglašenja rezultata.
„O Nenadu Nešiću više nemam nikakvih nedoumica, osim toga da li on napada opoziciju po nalogu Milorada Dodika, s kojim telefonski vrlo ljubazno ćaska, ili po nalogu jednog opozicionog političara, sklonog manipulantstvu“, poručila je Trivić.
Jedini koji odstupa od opozicije jeste upravo Nenad Nešić, koji, kako stvari sada stoje, zadugo neće biti opozicija. U opozicionim redovima trenuto vlada svađa oko fotelje, a ne oko toga ko je veći patriota. A samog Nešića su se već odrekli što potvrđuju insinuacije o formiranju „trećeg bloka“, koji neće biti uz opoziciju.
Kako opozicija planira da „sklopi kockice“ u svojim redovima još nije jasno, ono u šta smo do sada sigurni jeste činjenica da pomoć i rješenje neće naći ni u političkom Sarajevu, osim možda za svoje lične interese.
Osim što su u stalnom sukobu sa pozicijom i rade sve da ponize Republiku Srpsku i njene institucije, ni to im nije dovoljno, pa su počeli da ratuju međusobno. Da su fotelja i moć toliko slatki, da je pohlepa jača od patriotizma, da je „lakše“ biti poltron i igrati kako drugi sviraju opozicija već dokazuje, a izborna godina je tek počela. Kako će se stvari do ključnog oktobra odvijati, ostaje da vidimo.
