Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić za Faktor upozorava da je je nametnuti „Inckov zakon” pečat na dugogodišnju hajku protiv Srba. Posljedice su bile vidljive odmah, a to je, kako kaže, produbljivanje podjela i eskalacija mržnje. Uskratio je, ukazuje Kojić, i osnovna ljudska prava, prvenstveno na slobodu misli i izražavanja. Svima, pa i Centru, onemogućeno je problematizovanje tema kao što su sudske presude. Što je apsud nad apsurdima. Upozorava i da je neprihvatljivo da stranci uporno ćute kada bošnjački političari Srbe nazivaju „genocidašima“. Kojić podsjeća i da je Centar uradio još jedan veoma važan projekat za Srpsku – personalne dosijee stradalih u elektronskom i pisanom obliku. Time su srpske žrtve po prvi put institucionalno popisane na osnovu validne dokumentacije

FAKTOR: Koje posljedice su izazvale izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH, koje je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Incko?

KOJIĆ: Prije svega, rekao bih da je ovaj, anticivilizacijski i antiustavni zakon, pečat na dugogodišnju hajku protiv Srba, verifikovanu u Hagu i pred pravosuđem na nivou BiH.

Nesporno je riječ o pokušaju da se srpskom narodu nametne kolektivna odgovornost i krivica za tragične događaje u građanskom ratu u BiH, a posljedice odluke bivšeg visokog predstavnika već su se mogu vidjeti kroz produbljivanje podjela i eskalaciju mržnje, odmah nakon što je stupio na snagu.

Prvenstveno, to je bilo vidljivo kroz izjave bošnjačkih političara, kao i kroz komentare na društvenim mrežama.

FAKTOR: Tu se nije stalo?

KOJIĆ: Šta je sljedeće?

Ukidanje Srpske kao „genocidne tvorevine“, kako to ne propuštaju da ponove predstavnici bošnjačke politike, a nagoviještavaju to i sramni istupi pojedinih bošnjačkih političara.

Sjetite se samo izjave Bakira Izetbegovića koji je nonšalantno, bez ijedne reakcije stranaca, Srbe nazvao „genocidašima“?

Ćute i na agresivne i histerične poruke bošnjačkih političara koji pričaju o navodnom genocidu u Prijedoru i čitavoj BiH, ili kada dejtonsku formulaciju o tragičnom sukobu u regionu pokušavaju da preimenuju u „agresiju“?

Takvih kvalifikacija nema u presudama u koje se, uzgred rečeno, kunu.

Zamislite samo reakcije iz Sarajeva i dijela međunarodne zajednice kada bi srpski zvaničnici, i to sa pravom, počeli da govore o genocidu koji je nad Srbima počinjen u Podrinju, zapadnokrajiškim opštinama, Sarajevu, „Oluji”…

Na stranu sve ovo, ono o čemu ne bih raspravljao su istinske žrtve nesrećnog rata u BiH. Nikad nisam imao problem da osudim zločine počinjene nad Bošnjacima, Hrvatima, ili bilo kojoj drugoj etničkoj grupi u BiH, jer je to ljudski i civilizacijski čin.

Međutim, veliki problem je u tome što se na drugoj strani osporavaju sva srpska stradanja, negiraju sve činjenice, i bez argumenata pobija sve što može da ugrozi stav o jednima, kao nespornim žrtvama, te drugima, kao nespornim zločincima.

FAKTOR: Koliko je otežao rad Centra?

KOJIĆ: Podsjetio bih i na izjave i analize brojnih istoričara, pravnika, politikologa, kao i stručne javnosti, koji su složni u ocjeni da je nametnuti „Inckov zakon” uskratio osnovna ljudska prava.

Prije svega, uskraćeno je pravo na slobodu misli i izražavanja.

Svima, pa i Centru, onemogućeno je problematizovanje tema kao što su sudske presude.

Po tom zakonu, nema preispitivanja, stručnih analiza niti istraživanja koja nisu na fonu nametnutog dominantnog mišljenja.

Po tome, ratom u BiH, a posebno događajima u Srebrenici, jedino su se smjeli baviti sudovi, a u budućnosti se tom temom ne smiju baviti ni istoričari!?

To je apsurd nad apsurdima! Sudovi ne pišu istoriju, a propaganda ne smije biti istina.

Imamo pravo da sumnjamo i preispitujemo sudske odluke, da ih osporavamo na naučnim osnovama.

Svako ko se bavi ovim temama ima legitimno pravo na publikovanje rezultata do kojih dođe, a sve suprotno od toga je necivilizacijski, nerazumno, a u konkretnom slučaju, i štetno za sveobuhvatnu situaciju u BiH.

Dakle, najbolje bi bilo da nametnute izmjene Krivičnog zakona BiH nestanu iz pravnog života BiH.

FAKTOR: Koliko je popisanih srpskih žrtava posljednjeg Odbrambeno-otadžbinskog rata, kao i ranjenih?

KOJIĆ: Popisom je obuhvaćeno 35.042 stradalih, što ne znači da je posao završen.

I dalje se nastavlja sa radom, a i do sada urađeno je podložno reviziji.

Podsjetio bih na to da je popis baza iz koje crpimo sve ostalo, odnosno obrađivanje i dokumentovanje određenih događaja.

Poslu smo pristupili ozbiljno, primijenjujući međunarodne standarde, prema kojima se rade ovakvi popisi.

Donijeli smo i tri podzakonska akta, u kojima smo definisali na koji način se radi popis žrtava, odnosno kako se prikuplja dokumentacija, na koji način će ona biti selektovana, i kako će se „vezati“ za karton žrtve i karton djela.

U bazi podataka imamo žrtvu, pa počinioca – tamo gde je to utvrđeno, svjedoke koji bi mogli da svjedoče u predmetu- a kroz dokumentaciju su utvrđene okolnosti stradanja i status lica.

Utvrdili smo minimum podataka koji mora postojati da bi neko lice moglo biti verifikovano kao žrtva.

Moram naglasiti da su srpske žrtve prvi put institucionalno popisane na osnovu validne dokumentacije.

Dakle, nije riječ o spisku imena i prezimna, već su to personalni dosijei u elektronskom i pisanom obliku.

To je jedan od najvažnijih poslova Centra, i jedan od važnijih projekata za Republiku Srpsku.

Moram naglasiti da smo za posao u vezi popisa imali i veliku podršku i drugih institucija u Srpskoj, Srpske pravoslavne crkve i pojedinaca, nevladinih organizacija, koji su nam ustupali materijalne dokaze.

Kada jer riječ o ranjenim licima, na tome se još radi, ali već sada možemo reći da je riječ o desetinama hiljada ljudi.

FAKTOR: Kako komentarišete (ne) rad Instituta za nestala lica BiH kada je u pitanju proces traženja nestalih Srba?

KOJIĆ: Postaje pomalo degutantno pričati o radu Instituta za nestala lica BiH.

Toliko sam o tome govorio u posljednjih nekoliko godina, naglašavao da smo spremni na razgovor i dogovor, ali nije bilo sagovornika na drugoj strani.

Očigledno je da je proces traženja nestalih Srba u potpunosti zapostavljen, odnosno da je na sceni otvorena  diskriminacija, i da je to, nažalost, postala praksa u radu INL BiH.

Podržaćemo sve ono što budu željele porodice nestalih, što podrazumijeva i to da se proces traženja nestalih vrati u nadležnost Republike Srpske, u punom kapacitetu.

FAKTOR: Očekujete li podizanje optužnica protiv ratnih bošnjačkih komandanata?

KOJIĆ: Zahvaljujući pojedinim, čestitim postupajućim tužiocima, došlo je do nekih pomaka.

U skladu sa našim nadležnostima, dostavili smo traženu dokumentaciju za neke predmete, i normalno je da očekujemo i neke pozitivne ishode, odnosno osuđujuće presude za neke od visokorangiranih komandanata takozvane Armije BiH.

Naravno, ne treba zaboraviti da dosadašnjim radom Suda BiH ne možemo biti zadovoljni, jer je riječ o minornim kaznama za počinioce ratnih zločina nad Srbima, ili oslobađajućim presudama tamo gdje su, konačno, otvoreni predmeti.

Odgovorno tvrdim da smo, kao i sve druge nadležne institucije, uradili sve da se počinioci zločina nad Srbima nađu na optuženičkoj klupi, ali konačnim ishodima i odlukama sudija i tužilaca u brojnim slučajevima, ponavljam, ne možemo biti zadovoljni.

To, svakako, ne znači, da ćemo odustati od pravde za srpske žrtve.

U ATLASU ZLOČINA 60 STRATIŠA

FAKTOR: Kada ste planirali objavu Atlasa zločina počinjenih nad srpskim narodom u BiH?

KOJIĆ: Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica publikovaće ove godine prvi tom Atlasa zločina.

Riječ je o 1000 stranica materijala, koji se odnose na 60 stratišta iz 1992. godine.

Prema preliminarnim podacima, u BiH možemo govoriti o više od stotinu lokacija na kojima su počinjeni masovni zločini nad Srbima.

Da pojasnim. Nakon što su određene preliminarne mikrolokacije i vremenski okvir, započeto je sa izradom zasebnih cjelina.

Za svako mjesto biće obrađene posebne cjeline koje se odnose na: geografski položaj mjesta stradanja, prijeratni i trenutni broj, i nacionalni sastav stanovništva, opis događaja, unos imena žrtva sa naznačenim statusom, pol i dob, formacije koje su učestvovale u napadu i informacije o pravosudnim procesima za počinjeni zločin. Podaci za žrtve koriste se iz postojeće baze popisa srpskih žrtava.

DEVET MONOGRAFIJA

FAKTOR: Planirate li nove publikacije i kojeg sadržaja?

KOJIĆ: Republički centar je do sada izdao desetine publikacija, studija, knjiga, monografija…

Ove godine planirano je devet novih monografija, a riječ je o istraživačkom radu koji se odnosi na dešavanja u Odbrambeno-otadžbinskom ratu i jedna publikacija čija tema je Drugi svjetski rat.

DO KRAJA GODINE „SVJEDOK”

FAKTOR: Centar sarađuje i na izradi dokumentarnog filma „Svjedok” o ljekaru Zoranu Stankoviću. Kada se očekuje njegov završetak?

KOJIĆ: Republički centar je i do sada učestvovao u izradi dokumentarnih filmova brojnih autora, kako iz Republike Srpske tako i iz Srbije.

Bili smo dio projekta RTS i RTRS, dokumentarno-igranog filma „Koridor 92“, dokumentarca RTRS o malom Slobodanu Stojanoviću, koji je zvjerski ubijen u okolini Srebrenice, prognanim Tuzlacima…

Kada je riječ o dokumentarcu o velikom čovjeku i humanisti dr Zoranu Stankoviću, koji radimo u koprodukciji sa RTRS, on će, najvjerovatnije, premijerno biti prikazan do kraja godine.

Autor: faktormagazin.ba