Profesor Nenad Kecmanović naveo je da je budućnost Srba u BiH simbolički vezana za posthumnu sudbinu srpskog nobelovca Ive Andrića u Republici Srpskoj, jer ako ne bude vratila svoje ustavne nadležnosti, i Andrićev grad, kao i Srbi, potpašće pod nadležnost organa “jedinstvene BiH”.
Kecmanović je istakao u autorskom tekstu za „Politiku“ da je samo pitanje vremena kada će na apelaciju lidera SDA Bakira Izetbegovića međunarodna zajednica u BiH zabraniti Andrića.
Do sada Izetbegoviću to možda nije bilo potrebno, jer u bošnjačkim kantonima ionako Andrićevih djela više nema u školskoj lektiri niti u bibliotekama, a nema ni novih izdanja, ali je, kaže Kecmanović, čudno da u bošnjačkim kantonima nije već i zvanično zabranjeno da se Andrić čita, cirira, afirmiše i u njemu uopšte piše, sem u interpretacijama Muhameda, Muhsina, Rusmira i slično.
– Neće biti nimalo čudno kada Bakir Izetbegović u Ustavnom sudu BiH pokrene apelaciju da se zakonom zabrani i spominjanje imena srpskog nobelovca iz BiH na cijeloj teritoriji kakve-takve države kao dokaz da ona, ipak, nije kakva-takva nego potpuno normalna, jedinstvena, građanska i tako dalje, naveo je Kecmanović.
DA SE ANDRIĆU POSTHUMNO ODUZME NAGRADA
On je dodao da će naposlijetku biti upućen i zahtjev Nobelovom komitetu da se Andriću posthumno oduzme nagrade i podsjetio da je „čak i za neuporedivo manje grijehova takav zahtjev bio upućen za Petera Handkea, netom nakon što je dobio Nobela“.
– Doduše, nisu uspjeli, ali Austrijanac je, ipak, samo naklonjen Srbima, a Andrić je jedan od reprezentativih pripadnika lošeg naroda i pride rodom sa teritorije Srpske. Štaviše, najduže je živio i umro u agresorskom Beogradu, rekao je Kecmanović.
On je dodao da Muslimani Bošnjaci svaku svoju veću pogibiju, makar je i sami izazvali, ili kao kolaboranti višestruko više pobili komšija, smatraju genocidom nad svojim narodom.
– Toliko veliki broj genocida u kratkoj istoriji Bošnjaka, koja počinje tek od 1966. godine djeluje nevjerovatno. Ali, ako se definicija genocida toliko proširi, kao u slučaju Srebrenice, onda je realno da ih bude i mnogo više od 12. No, onda se postavlja pitanje koliko su genocida tek oni počinili nad pravoslavnim komšijama Srbima, rekao je Kecmanović.
On je naglasio da je za Bošnjake, Andrićevo djelo „ni sam čim uporedivo zlo“.
– Ergo. Andrićevo zlodjelo prevazilazi 12 genocida zajedno. Gore je od Srebrenice, rekao je Kecmanović.
On je naveo da bi Andrić, da je doživio kraj rata 1992-1995. godine sigurno završio u Hagu zbog teze da je „Bosna zemlja mržnje“.
– U skladu sa bošnjačkim mnjenjem, tamošnje sudije u Andrićevom đelu ne bi prepoznali genijalno literarno i esejističko poniranje u dubinu nacionalnih odnosa u Bosni, koje je i njima moglo pomoći da u nju proniknu, nego kao ratno huškanje. Tipičan genocidaš. Ne bi prošao bez doživotne, rekao je Nenad Kecmanović.
On je naglasio da je umjesto brojnih uništenih spomenika po Bosni, Andrić u Srpskoj za uspomenu dobio čitav grad napravljen od kamena da bi bio neuništiv.
– Alija, Omer Behmen, prevrću se u grobu. No pitanje je samo dana kada će njihovi nasljednici potegnuti da Andrić grad vrijeđa njihova nacionalna osjećanja, ugrožava njihov vitalni interes i opstruiše bosansku državnost. Da li će tražiti da ga v.d. visoki predstavnik sruši? Ili će se zadovoljiti da ga promijeni u Mehmed-pašin grad? Ili će uz pomoć međunarodne zajednice biti postignut kompromis: bezimeni Kamen grad?, upitao je Kecmanović.
