Da li je „Slučaj Dobrovoljačka“, koji se dogodio na samom početku maja 1992. godine u Sarajevu zločin? Željko Pantelić, autor knjige „Ničiji vojnici“, oficir JNA, koji je tom prilikom teško povrijeđen, zarobljen, teško fizički maltretiran i izvođen na streljanje i jedini koji je, prilikom razmjene, uspio da pobjegne, kaže da je „Dobrovoljačka“ jeste zločin, težak ratni zločin, kako naglašava.
– Svaka rasprava sa nekim ko sebe smatra racionalnim ljudskim bićem po ovom pitanju bila bi bespredmetna, jer se ubistva vojnika dok igraju bilijar, dok se predaju ili leže razoružani na ulici ne mogu nikako drugačije nazvati – kaže autor, svjedok o žrtva tog i drugih teških događaja za pripadnike JNA u Sarajevu, u to doba, koji je, poslije teških zadataka na hrvatskom ratištu, hirom onih za koje je dokazao da su nesposobni u službi, upućen u Sarajevu, gdje rat samo što nije bio planuo.
Foto: Novosti
Mnogi stradalnici iz „Dobrovoljačke“, koji su preživjeli, poslije teških muka, godinama i decenijama su ćutali, slušali svakojake priče, ali gledali kako da prežive, jer na to što im se dogodilo niko nije davao ni pet para. Jedan od takvih je Milenko Perić iz sela Dvorske, kod Krupnja, saborac autora knjige, kome je pokušo da pomogne ranjenom. Perić je, i sam, ranjen, zarobljen i posljednji je razmijenjen i tek se na slobodi našao 10. juna 1992. godine. O mukama i patnjama, i danas, nerado govori.
-Divno je što je Željko Pantelić, svjedok, učesnik i stradalnik napisao ovu knjigu, koja je istinsko svjedočanstvo o svemu što nam se događalo, koji je bio u obezbijeđenju generala Milutina Kukanjca. Uspio je da sabere događaje, precizira stradale, povrijeđene, zarobljene i sve ono što je pratilo JNA u okolnostima koje čovjek nikad i nikome ne bi poželio. Pantelić piše, kao oficir, ali kao vojnik iz naroda, otvoreno, jasno i precizno, neopterećen bilo čime, posebno ne politikom – kaže Perić.
Foto: Novosti
Ova knjiga, koja je već predstavljena u Republici Srpskoj, biće pred čitalačkom publikom na promocijama i u Srbiji, koje će da krenu iz Loznice, gdje se predviđa i služenje u crkvu pomena za stradalnike Dobrovoljačke i drugih stratišta u Sarajevu iz tog doba. Pokušaji da se JNA prikaže kao agresor služe samo prikrivanju odgovornosti za zločine, jer JNA nigdje nije nasilno ušla, već je raspoređena po zakonima SFRJ i BiH. Poslije međunarodnog priznanja BiH, bilo je dogovoreno da JNA ostane još pet godina, do 1992. godine, jer je Izetbegović sve do proglašanja SRJ govorio da je JNA faktor stabilnosti, da bi odmah sutradan 28 aprila 1992. godine sazvao sjednicu Predsejdništva i zatražio momentalno povlačenje JNA sa teritorije BiH.
Pantelić smatra de je nevjerovatno da, i danas, postoje ljudi toliko verski zaslijepljeni mržnjom koji tvrde da je JNA htjela 2 maja 1992 godine da podijeli Sarajevo. U knjizi je hronološki koliko je vozila JNA učestvovalo u borbama toga dana u gradu na Miljacki.
-Učesvovalo je 17 vozila od kojih su dva sanitetska, jedno vozilo za hranu jedno sa karoserijom bez ikakve zaštite, četiri „puha“ i dva „pincgauvera“, na kojima sede vozači na karoseriji bez ikakve zaštite, dok je osam vozila bilo opkoljeno. Ako se od toga odbiju vozilo za hranu i puh, na koje je pucano dok su se vraćali iz kasarne „Maršal Tito“, u Komandu Druge vojne oblasti,iduću u suprotnom smjeru od centra gdje su vođene borbe, po tvrdnjama muslimanske strane znači da je 15 vozila sa oko 60 pripadnika JNA napalo i pokušalo da presječe grad sa više od 300 hiljada stanovnika. To je samo jedna od besmislica koje se pojavljuju minulih skoro 30 godina u medijima, knjigama, „dokumentarnim filmovima“ koje koriste kao „istina o braniocima Sarajeva“, jer nikakav dokaz nije dovoljan da bi se ta „istina“ promenila – naglašava Pantelić.
Za zločin u Dobrovoljačkoj, ne samo da niko nije odgovarao, već je Tužilaštvo BiH obustavilo istragu, pod „objašnjenjem“ da nema dovoljno dokaza, ali ne spori teška stradnja pripadnika JNA, po imenima i prezimenima, sasvim precizno i dokumentovano.
