Sociolog i redovni profesor na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, Drago Vuković, ističe za http://srpskainfo.com da prije odgovora na pitanje koliko više kandidata opozicije ide u korist vladajućoj koaliciji, treba postaviti pitanje da li mi uopšte imamo opoziciju.
– Nekako mi se čini da u postkomunizmu, dakle u višepartijskom sistemu prava opozicija nije nikada ozbiljnije zaživjela. Naprosto, zato što nemamo demokratska društva nego svojevrsnu višestranačku diktaturu, umjesto one jednopartijske – kaže Vuković za Srpskainfo.
Dodaje da taj princip podjele vlasti i odgovornosti, posebno odgovornosti prema građanima, a da ne govorimo o nekakvim modelima kohabitacije, uopšte nije zaživio.
Motivacija
Vuković ističe da se danas radi o borbi vlasti za opstanak, odnosno o pokušaju dolaska na vlast opozicije po svaku cijenu.
– To nije demokratski ambijent, to nije pluralizam – ocjenjuje Vuković, dodavši da razjedinjenost opozicije svakako najviše šteti njoj samoj.
Prema njegovim riječima, taj ugled, koji je, inače, veoma slab, još više blijedi jer građani prepoznaju tu ogoljelu borbu za vlast kao glavni cilj.
I da je opozicija ujedinjena, smatra Vuković, u ovakvom stanju politike teško da bi mogla pobijediti, naprosto zato što se još nije pojavio neki novi politički subjekt koji bi motivisao birače koji ne izlaze na izbore.
– Ovako je samo olakšan put vladajućoj koaliciji da opstane na vlasti. Svakako treba reći da opstanak vlasti nije u posljednjih 15-ak godina bio rezultat dobrih rezultata vladavine i ako je tih rezultata i bilo, nego prije svega zbog slabe opozicije s jedne i izvještenoj tehnologiji vladavine s druge strane – smatra Vuković.
Programi
On ističe da treba priznati činjenicu da je koalicija okupljena oko SNSD veoma dobro razvila političku infrastrukturu, a posebno modele kako osvojiti glasove.
Vuković tvrdi da razjedinjena opozicija nije posljedica različitih političkih pristupa i strategija niti različitih vizija društvenih i političkih promjena. On smatra da je izrazita slabost opozicije glavni faktor njene razjedinjenosti.
– U opoziciji imate potrošene političke lidere poput Mirka Šarovića i Branislava Borenovića, imate neke nove političke pojave poput Draška Stanivukovića i još neke, ali nemate ozbiljne političke programe, koji bi opredjeljivali birače. Tu postoji još jedan paradoks: kada slušate lidere opozicije čini se da su već poznati rezultati izbora, da se već zna pobjednik, a u praksi imate pokazatelje koji to potpuno negiraju – napominje Vuković.
Kaže da je ta vrsta političkog amaterizma nevjerovatna u ovom vremenu, posebno ako je ona prisutna kod stranaka koje su nekada imale značajnu ulogu i ugled u Republici Srpskoj.
