Ruski ambasador u BiH Igor Kalabuhov govorio je u emisji ATV INTERVJU o mogućnosti da SAD i zemlje EU pošalju vojsku u Ukrajini, na šta je poručio da iako postoje mnoge izjave o tome, smatra da je to nemoguće.
– Ovih dana,prošle nedjelje i ranije se govorilo o prvoj, drugoj fazi. Šta se sada tačno događa?
“Trenutno se dešava oslobađanje rejona Donjecke i Luganske oblasti. Sada se radi na oslobađanju Marijupolja, oslobađanju niza drugih oblasti i kada svi ti ciljevi, koje je rukovodstvo Ruske Federacije postavilo, budu ostvareni, kada budu postignuti konkretni rezultati te specijalne vojne operacije, tada se može očekivati i njen završetak”, kaže Kalabuhov.
Posebno je teško gledati dešavanja u Donjecku, jer sam rođen tamo, kaže za ATV Kalabuhov.
“To što se tamo činilo dokazuje veliko licemjerje Zapada, zato što nikada niko nije obraćao pažnju na tragediju građana Donjecka, na pogibiju ljudi, na bombardovanja civilnih objekata, i to zabranjenom municijom i ja polazim od toga, i na ličnom planu, da će realizacija ciljeva specijalne vojne operacije pomoći ljudima Donjecka, Luganska i mojim rođacima da konačno dođu do mirnog života”, kaže Kalabuhov.
Razlog zbog kojeg je Rusija sada započela specijalnu operaciju, a ne prije osam godina, on objašnjava kao dobru volju Rusije.
“To se objašnjava dobrom voljom Rusije, zato što smo mi uvijek polazili od potrebe postizanja pregovaračkih rezultata i sve ovo vrijeme, kao što Vi znate i kao što znaju u svijetu, Rusija je insistirala na pridržavanju onih sporazuma koji su bili postignuti 2014. godine. Ali kao rezultat državnog udara, u Ukrajini se prvo dogodila situacija sa Krimom i zatim neoprostivo odbijanje Kijeva da se pridržava obaveze koje su preuzeli na sebe, neprekidno povećavanje pristiska na stanovnike koji govore ruski, otvorena zabrana ljudima da govore na svom maternjem ruskom jeziku, stalne provokacije, stalno pumpanje Ukrajine oružjem, razvijanje biloaboratorija na teritoriji Ukrajine koje su javno radile protiv interesa, protiv zdravlja ljudi, postojanje planova, a to je tačna informacija, za napad i uništenje Donjecka i Luganska doveli su do toga da je predsjednik Ruske Federacije donio odluku o sprovođenju specijalne vojne operacije”, ističe Kalabuhov.
Kako je došlo do toga da u Ukrajini zabranju ruski jezik, Kalabuhov objašnjava politikom stvaranja od Ukrajine jedinstvenog centra za donošenje odluka o prvenstva ukrajinskog jezika, iako je Ukrajina mnogonacionalna zemlja u kojoj žive pored Rusa i Mađari, Bugari, Rumuni i drugi.
Očekuje li da SAD i zemlje EU pošalju vojsku da se bore protiv Rusije u Ukrajini, Kalabuhov kaže da je tu riječ o direktnom vojnom kontaktu sa Ruskom Federacijom.
“Ja ne očekujem da će SAD i druge članice NATO-a donijeti tu odluku o direktnom vojnom kontaktu sa Ruskom Federacijom. O tome postoje mnoge izjave. Ali sada, u posljednje vrijeme, vidimo realizaciju strategija usmjerenih na borbu protiv Rusije preko marionetske države koju predstavlja Ukrajina i sve te odluke u posljednje vrijeme, slanje u Ukrajinu teškog naoružanja, svjedoče o tome da su Sjedinjene Države i njihovi sateliti odlučili da dođu do poraza Rusije, ali su za front izabrali Ukrajinu”.
– Cijeli svijet sada govori o Buči, o Kramatorsku. Šta se dogodilo u tim gradovima?
“Prvo, ne bih rekao da cijeli svijet govori o tome. O tome neprekidno govore oni koji žele zlo Rusiji, koji se trude da manipulišu javnim mnjenjem. Kako je rekao predsjednik Ruske Federacije, Rusija jasno zna šta je bilo u Buči, ko je priredio tu provokaciju i mi imamo sve informacije o tome. Mogu da kažem da je to zaista montirana provokacija, zato što u tom periodu kada se na teritoriji Buče nalazila ruska vojska ničeg sličnog nije bilo. O tome nije govorio ni gradonačelnik Buče, o tome nisu pisali ni ljudi na javnim i društvenim mrežama, zato je to čista provokacija koju određeni ljudi na zapadu prave i oni priređuju slične provokacije od Sirije do Ukrajine”, kaže Kalabuhov.
– Generalna skupština UN-a suspendovala je članstvo Rusije u Savjetu za ljudska prava. Kako komentarišete taj korak i kako će se Rusija odnositi u budućnosti prema tome?
“Prvo, dužan sam reći da je bilo glasanje o tom pitanju, ali je Ruska Federacija sama odlučila o suspenziji svog članstva u Savjetu za ljudska prava. U posljednjem periodu se odigrala u potpunosti specifična situacija na glasanju u Generalnoj skupštini i mi imamo apsolutno tačnu informaciju da kako bi postigli svoje ciljeve, prvenstveno američki i drugi zapadni predstavnici, vrše ogroman pritisak na predstavnike različitih država koji su prisutni, i to skoro do tih granica da im prijete zabranom nastavka školovanja njihove djece u Sjedinjenim Državama, prijete im mogućnošću blokiranja njihovih računa, to jeste radi se o ličnim prijetnjama. Ali mi smo uzeli u obzir rezultate glasanja i u odnosima sa tim zemljama ćemo polaziti iz svojih predstavništava i donosićemo odgovarajuće odluke što se tiče daljeg razvoja odnosa sa tim državama. Ali, još jednom hoću da naglasim: sve se objašnjava strašnim pritiskom i presingom zapada oko svih tih pitanja u vezi sa postizanjem, po njihovom mišljenju, izolacije Rusije na međunarodnoj sceni. Ali o toj izolaciji nema ni govora, jer ako pođemo geografski od većine zemalja svijeta, one se nisu pridružile sankcijama i one, u principu, razumiju smisao naših postupaka”, kaže Kalabuhov.
– Predsjednik Ukrajine Zelenski je čak pozvao Savjet bezbjednosti UN-a da se, kako je rekao, samoraspusti i da izbaci Rusiju iz Savjeta bezbjednosti. Da li je to moguće?
Ja čak ne bih htio da komentarišem te riječi. To je nemoguće. Jedino bih posavjetovao gospodinu Zelenskom i režimu na čijem je čelu da se raspusti i samoraspusti.
– SAD i Evropska Unija su reagovali uvođenjem kulturnih, ekonomskih i drugim sankcijama nematerijalne prirode. Kako će Rusija odgovoriti, to jeste kako ona odgovara na te odluke zapada i kako će sve to da utiče na običnog ruskog čovjeka?
“Htio bih, prije svega, da preciziram terminologiju, jer se ne radi o sankcijama, nego o jednostranim restrikcijama, restriktivnim mjerama, jer sankcije može da uvodi samo Savjet bezbjednosti. U tom smislu Sjedinjene Države i njihovi saradnici su sebi pripisali neku univerzalnu mogućnost uvođenja sankcija, kažnjavanja, pri čemu je jasno da se ne radi samo o ekonomskim sankcijama, nego o skoro egzistencijalnim sankcijama protiv Rusije, težnji da se, kako se u žargonu kaže, banuje Rusija, da se ukine svako pominjanje kulturnog nasljeđa Rusije, njenog naučno-tehničkog nasljeđa, potencija Rusije. Ali, znate, posebnost Rusije je ta da njena moć raste samo uz pomoć moći koja utiče na nju. Zato mi na prilike koje su se posložile gledamo kao šanse za jačanje našeg ekonomskog potencijala, za rješavanje pitanja unutar ekonomskog, političkog razvoja i za, u nekoj mjeri, rješenje problema određene zavisnosti od zapada i za razvoj naših, ruskih snaga u svim granama ekonomije”.
– Agresivna cenzura se dešava i prema ruskim medijima. RT i Sputnjik su zabranjeni u Evropskoj Uniji. Možda ste čuli i znate da se isto u janirau ove godine dogodilo i sa Alternativnom televizijom. Nas su bez dokaza optužili za, kako su rekli, saradnju sa Miloradom Dodikom. Ukinuli su naš kanal na Jutjubu, isto je uradio i Gugl. Kako to komentarišete takav odnos prema medijima?
“Znate, radi se o tome da kolektivni zapad juri strategiju dominacije u svim oblastima, uključujući i informacionu sferu. Nas su sve vrijeme učili, sve vrijeme su nam govorili o važnosti slobode izražavanja, važnosti slobode informisanja, ali čim smo mi počeli koristiti tu tezu i počeli stvarati mogućnost da građani koji žive na Zapadu saznaju za alternativne tačke gledišta, ubrojali su nas u one koji šire zlonamjernu propagandu i počeli su na sve načine ograničavati mogućnosti objektivnog i netendencioznog informisanja. Drugi momenat je u vezi sa tim da zapad na sredstva masovnog informisanja gleda kao na veoma zgodno oruđe za manipulaciju javnim mnjenjem i ako oni žele da postignu svoje ciljeve jako im je važno da ljudi kojima manipulišu imaju samo njihovu tačku gledišta. Zbog toga se nameću svakakvi narativi o, naprimjer, Buči, o drugim stvarima upravo u izvođenju Zapada i ne dozvoljavaju se nikakva alternativna gledišta. Ali, meni se čini da ljudi počinju da razumijevaju realno stanje, realne događaje i u svakom slučaju interes koji postoji za informacije koje dolaze od strane Rusije je sve jasniji i uživa popularnost među sve više ljudi, sve više građana”, kaže Kalabuhov.
