Nesvakidašnji događaj odigrao se na posljednjim zadušnicama na starom kuršumlijskom groblju. Jedan građanin je došao na zadušnice zapalio svijeću ocu i majci, sjeo pored njihovih grobova i poslije izvjesnog vremena zapjevao.
To je nekome zasmetalo pa je pozvao policiju. Policijska patrola je došla a razgovor je tekao otprilike ovako:
– Zašto si pjevao na groblju?
– Samo sam pitao roditelje kako je „tamo“ vrijeme i da li neko pita za mene.
– Kako si pitao?
– Kako si maaaajko, kako si oče, kako je tamo vremeeee…. Pita li neko za menenee (pjesma Šabana Šaulića).
Patrola policije je otišla smatrajući da nije učinjen nikakav prekršaj.
Inače, ovaj građanin je poznat većini Kuršumličana.
Kako prenose Topličke vesti ovaj Kuršumličanin je rekao da je njegov otac bio muzičar i veoma veseo čovjek.
Pojasnio je da je došao na zadušnice i obavio posao kako treba. Ponio je i pola litara rakije kakav je i običaj.
Pijuckao je po malo i vraćao sjećanje na roditelje. Najviše se sjećao oca koji je bio veseljak i stalno je pjevao. Zbog toga je zapjevao. Kaže da je pjesma nekako sama krenula i ne smatra da se ponašao neprilično, uradio je ono što bi njegov otac želio.
