Uskoro će se navršiti 108 godina kako su pucnji Gavrila Principa u Sarajevu usmrtili austrougarskog prestolonasljednika Franca Ferdinanda, njegovu suprugu Sofiju, te u događajima koji će uzburkati svijet – srušili tri imperije. Bilo je to vrijeme zveckanja oružjem, uoči početka Velikog rata. Za mladog učenika iz Obljaja kod Grahova nije postojala dilema na putu ka slobodi i protiv austrougarske okupatorske politike. I dok se i nakon više od vijeka vode rasprave šta, ko i zašto je motivisao Principa da na Vidovdan uzme pištolj u ruke, mnogo toga je objašnjeno u riječima koje je izgovorio na fingiranom suđenju, u malobrojnim pismima roditeljima ili ostavio na zidinama tamnice u današnjoj Češkoj. U događajima koji su prethodili i uslijedili nakon atentata učestvovao je i Vaso Čubrilović, Nedeljko Čabrinović (bacio je bombu, koju je Ferdinant odgurnuo sa krova i pala je na sljedeći automobil u koloni), Cvjetko Popović, Danilo Ilić, Trifko Grabež i Muhamed Mehmedbašić. Nakon što je automobil u kojem je bio prestolonasljednik prošao pored Gavrila Princip, on je hrabro potegao pištolj. Ostalo je istorija.
BAKLJA SLOBODE
„Predlažem da me zakucate za krst i živog spalite. Moje tijelo koje gori biće baklja, koja će osvijetliti put mojim ljudima do slobode”. Mladi revolucionar i, kako su neki istoričari smatrali – zanesenjak, znao je šta je patriotizam i za njega se borio.
„Neću da budem sluga, jer nisam idiot”. Malo je vjerovatno da je Princip tog 28.juna 1914.godine znao da će promijeniti istoriju brojnih naroda.
„Naše će sjene hodati po Beču, lutati po dvoru, plašeći gospodu”. Urezao je dobro poznate stihove na zidove terezinskog kazamata, prethodno mučen, maltretiran i osakaćen prije smrti, koju je ubrzala tuberkoloza, 28. aprila 1918. godine. Ostale su brojne nepoznanice iz tog perioda, ali je jedno sigurno. Prema Gavrilu nije bilo milosti.
NIJE SE POKAJAO!
„Imao sam čvrstu namjeru da se ubijem i stoga sam smatrao da se poslije izvršenog atentata neće znati zašto je učinjen.
Mislio sam zato jedino na uspjeh atentata, na neke nepovoljne posljedice uopšte nisam mislio“, rekao je Princip tokom saslušanja, nakon što je pucao na Vidovdan, 28. juna 1914. godine.
“…znamo mi šta nas čeka. Samo vi čitajte to vaše pisanije…”. Ove riječi ponosni Princip je skresao sudiji u brk, nakon opomene da on i njegovi drugovi budu tiši dok tužilac čita optužnicu.
„Ja nisam kriminalac, ubio sam lošeg čoveka. Mislio sam da sam u pravu”, rekao je Gavrilo na montiranom suđenju. Odbio je da ustane, nakon glavne rasprave.
“…da li sam bolestan ili mrtav – to mi je potpuno radi mene, svejedno – no meni je jedino žao Vas i cijeloga naroda, zbog nesreće koja ga je snašla”, napisao je roditeljima uoči presude.
ŽIVI, NIJE UMRO
„Tromo se vrijeme vuče
i ničeg novog nema,
danas sve kao juče, sutra se isto sprema,
Pravo je rekao Žerajić,
taj srpski soko sivi –
Ko hoće da živi nek’ mre
Ko hoće da mre nek’ živi”.
Gavrilo Princip je ove stihove napisao u znak sjećanja na noć uoči atentata kada su se on i njegovi drugovi zakleli na grobu Bogdana Žerajića da će ostvariti njegovo započeto djelo.
Kako se prepričava, noktima (ili kašikom) urezao ih je djelimično na manjerki, kao i na zid zloglasne češke tamnice, kao poruku drugim zatočenicima.
Na dnu metalnih posuda zavjerenci su pisali poruke i tako se sporazumijevali, objavili su ranije mediji detalje iz terezinskog pritvora pripadnika „Mlade Bosne”.
VIDOVDANSKI JUNACI
Tijelo Gavrila Principa bio je u dva groba prije nego što njegovi posmrtni ostaci, kao i ostalih učesnika atentata, preneseni 1939.godine u kapelu „Vidovdanskih heroja”, na pravoslavnom groblju u Sarajevu.
Osim imena, na ploči su uklesani i Njegoševi stihovi:“Blago tome ko dovijek živi, imao se rašta i roditi”.
Prethodno su 1920.godine njihove korsti bile sahranjene u zajedničkoj grobnici u Sarajevu.
Tu je Principovo tijelo preneseno iz sadašnje Češke.
Za mjesto ukopa tijela nakon smrti Gabrila Principa saznalo se nakon što je jedan od tamošnjih vojnika zapamtio lokaciju na katoličkom groblju, koja je trebalo da ostane tajna.
„NIKO ME NIJE NAGOVORIO”
„Mene niko nije nagovarao na ovo djelo, niti sam s kim bio u dogovoru, još manje sam bilo kome pričao da ću izvršiti atentat. U posljednje vrijeme nisam bio član nijednog udruženja. Uopšte sam se malo družio s ljudima, kamo god bih došao, smatrali su me slabićem, i to čovjekom koji je prekomjernim proučavanjem literature potpuno upropašćen. Ja sam se i pretvarao kao da sam slab čovjek, mada to nisam bio“, rekao je Princip na kraju saslušanja, nakon sarajevskog atentata.
