U blizini Gradiške počela je izgradnja scenografije za film Lordana Zafranovića „Zlatni rez 42“, koji se bavi temom stradanja Kozarčana u logoru Jasenovac, a čije snimanje kreće sredinom septembra.
Scenario „Djeca Kozare“, koji je Arsen Diklić napisao još 1986. godine, Zafranović je adaptirao i uveo pojedine nove scene, koje će što vjernije prikazati događaje iz ljeta 1942. Samo izgradnja scenografije trajaće puna dva mjeseca, kako bi se uz sve ostale pripreme koje traju duže od pola godine postigla vizuelna autentičnost epohe i ispunila kreativna zamisao proslavljenog reditelja.
– Gradićemo Jasenovac u blizini pravog, po skicama koje sam izradio. Unaprijed će se znati gdje je koja baraka, upravna zgrada, gdje ulazi voz… Predvodiću ekipu najboljih ljudi koji imaju ogromno iskustvo i želju da se napravi film koji govori o stradanju srpske djece i stanovništva sa Kozare, ali i o koncentracionom logoru Jasenovac tokom Drugog svjetskog rata – rekao je Zafranović, prenosi Tanjug.
Autorsku ekipu čini više od 60 profesionalaca iz cijelog regiona, a planirano je da snimanje počne sredinom septembra i trajaće skoro godinu dana. Zafranović trenutno radi na odabiru glumačke postavke, koja će biti poznata do kraja ljeta, a činiće je glumci iz cijele bivše Jugoslavije.
– Ovaj film sam dugo spremao i radim ga da se ne zaboravi. Ovo je film o zlu, kojim želim da zaustavim svako dalje zlo. Film je umjetnički krik da se zlo više nikada ne ponovi – kazao je Zafranović. Kad je prvi put ušao u Spomenpodručje Jasenovac krajem sedamdesetih, za Zafranovića je bilo šokantno kad se susreo sa tim zlom.
– Bila je postavka za čovjeka brutalna. Šokantno. Da li je moguće da je ljudsko biće napravilo to zlo? Došla je druga misao da su to radile komšije. Kad dođe do tog ludila i zakona po kome možeš ubijati koliko hoćeš bez problema, onda ti obični ljudi krenu… To je histerija i dolazi do masovnog zla – ocijenio je reditelj.
Nekadašnji student legendarne, prestižne Praške filmske škole „FAMU“, godinama se bavio analizom zla u vrijeme fašizma i nacizma, što se provlači kroz najveći dio Zafranovićevog režiserskog opusa. Ova tema najbolje se ogleda u njegovoj ratnoj trilogiji „Okupacija u 26 slika“ (1978), „Pad Italije“ (1981) i „Večernja zvona“ (1986), te filmu „Krv i pepeo Jasenovca“ (1983) i dokumentarcu „Zalazak stoljeća Testament L. Z.“ (1994. godine).
Sam režiser je za „Glas Srpske“ kazao da je čitav život snimao filmove koji daju odgovore na pitanja koja su ga mučila kao čovjeka i umjetnika.
– Uvijek sam postavljao pitanja na koja mi je film davao odgovore. Tu temu sam najbolje obradio u filmu „Testament“. U njemu je bilo nekoliko linija koje sam pratio. Jedna od njih je bila i NDH, jedna zločinačka tvorevina u kojoj su se desili veliki i strašni zločini. Zbog toga i treba snimati ovakve filmove, kako se takve strahote ne bi više nikada ponovile – rekao je Zafranović.
