Protest takozvanih probosanskih snaga i bh. patriota, koji je prije par dana upriličen pred zgradom OHR u Sarajevu, predstavljao je još jedan dar sa neba svima koji govore da je BiH neodrživa zemlja i da bi ovaj tragikomični cirkus od države jednom konačno trebalo da se raziđe.
Kao prvo, sam povod da se protesti organizuju, a to je ne neka konkretna odluka, nego samo medijska spekulacija o tome da Kristijan Šmit namjerava da izmijeni Izborni zakon BiH i Ustav Federacije u dijelu koji bi Hrvatima pružio bilo kakvu utjehu da nisu građani drugog reda u tom entitetu, predstavlja sliku i priliku mentalnog stanja onih koji se, tobože, zaklinju u građansku državu „po mjeri svih“.
A kako izgleda „građanština“ onih koji su u ponedjeljak pred zgradom OHR proklinjali Šmita, tražili da se „tornja nazad u Švabiju“ i ostavi Bosnu Bosancima, lijepo je pokazala ikonografija na tom veselom „patriotskom“ skupu.
Pored (gle, ironije) nametnutih zvaničnih zastava BiH, koje je dekretom ozakonio nekadašnji visoki predstavnik Karlos Vestendorp, mitingom ogorčenih „građana“ dominirale su ratne bošnjačke zastave sa ljiljanima, a govore okupljenoj masi, između ostalog, držali su i pojedinci s, najblaže rečeno, sumnjivom ratnom prošlošću.
Često se u pojedinim intelektualnim i političkim krugovima povlači paralela između sadašnjeg stanja u BiH i ponašanja Bošnjaka i njihovih lidera sa onim kako su Srbi i njihove tadašnje vođe doživljavali Jugoslaviju. Suština svih takvih rasprava je u tome da nikoga na silu ne možete da zadržite u državnoj zajednici. Iako mnogi, vjerovatno s pravom, tvrde da Slovence i Hrvate u Jugoslaviji ništa ne bi zadržalo, pa da je Slobodan Milošević dubio na glavi, postoje mišljenja da bi raspad bivše zajedničke države prošao mnogo bezbolnije da je tadašnje rukovodstvo Srbije imalo više takta i mudrosti.
Ako neko u Sarajevu misli da će s ratnim zastavama, navodno spontanim „dešavanjima naroda“, prebrojavanjem lovaca i potencijalnih regruta ubijediti Srbe i Hrvate u ljepotu suživota u BiH, grdno se prevario.
