Kolunić je živopisno selo udaljeno od Bosanskog Petrovca svega nekoliko kilometara, u pravcu Drvara. U ovom plodnom i pitomom selu, rođen je poznati slikar, akademik Јovan Bijelić, kao i Petar Mirković, veliki narodni učitelj i sekretar kralja Petra Prvog Oslobodioca.
I danas u Koluniću svega, a najviše uspomena i pjesme.
Posjetili smo ovo selo, da bismo vam prikazali bar dio onoga po čemu je ovaj kraj postao čuven.
Prirodne ljepote, svjež planinski vazduh sa planina Osječenice i Klekovačke, dvije pravoslavne svetinje, od kojih je jedna stara gotovo hiljadu godina, samo su dio onoga što krasi petrovačko selo Kolunić.
U selu dobrih ljudi, gdje su kuće nekad bile pune čeljadi, i dalje ima ljubavi za rodni kraj, da se ne bi ugasila pradjedovska ognjišta.
Kraj crkveno-parohijske sale zatekli smo i Željka Rakića iz Čelareva, koji je doveo dvoje svoje unučadi da vide i upoznaju svoje korijene, da udahnu miris zemlje svojih pradjedova.
U naše vrijeme Kolunić je možda najpoznatiji kao rodno mjesto pjevača narodne muzike Marinka Rokvića, koji je rođen i odrastao u ovom selu, u koje, nakon njegove smrti, dolaze njegovi sinovi. U Koluniću smo zatekli Nikolu Rokvića, koji nam je prenio dio svojih ranih sjećanja na ovo selo i ljude koji su živjeli u njemu.
– Važno je očuvati sjećanje na svoje pretke, na zavičaj koji se gasi, da bi se potomcima usadila ljubav prema svima onima čije su nam žuljevite ruke pomogle da odrastemo i postanemo ljudi – kaže Nikola, ističući da mu je Kolunić oduvijek bio u srcu.
U Koluniću ističu kako su mnogo toga postigli zahvaljujući skromnom i vrijednom svešteniku Zdravku Bogojeviću, koji ih drži na okupu, sabira i u dobru i u zlu. Tako su Kolunićani za kratko vrijeme izgradili crkveno-parohijski dom “Petar Mirković”, u neposrednoj blizini hrama Preobraženja Gospodnjeg, na koji su ponosni, a koji je izgrađen davne 1592. godine.
U Koluniću je u toku akcija prikupljanja sredstava za asfaltiranja puta koji vodi ka hramu, a uoči praznika Preobraženja Gospodnje, po prvi put u novijoj istoriji, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski Sergije, služiće večernje bogosluženje na drevnom manastirištu Svetog Georgija, koji se u narodu naziva još i Grčka crkva i Panađur.
