Višestruki je prvak Bosne i Hercegovine, trostruki prvak Jugoslavije
Svi koji, bar malo, prate padobranstvo, sigurno su čuli za Viktora Kupljenika. U karijeri je napravio više od šest hiljada skokova.
Višestruki je prvak Bosne i Hercegovine, trostruki prvak Jugoslavije. Rođen u Ljubljani, dušom vezan za Banjaluku, gdje se vratio, poslije gotovo dvije decenije.
O prošlosti, ali i budućnosti padobranstva na ovim prostorima, Kupljenik je razgovarao sa ekipom naše televizije.
Kada je 11. juna 1962. godine izveo prvi skok padobranom, znao je da će ljubav na prvi pogled postati ljubav za cijeli život. Danas, dok čvrsto gazi devetu deceniju života, Viktor Kupljenik i dalje lebdi nebeskim visinama.
“Sanjam, ja još uvijek letim, ja sam strahovito volio da letim, još više sam volio da skačem. Još uvijek letim, skačem i uživam u tome. Sam sebi prizivam zvuk aviona i onda prasak padobrana kad se otvori kupola,” govori Kupljenik.
Sjećanja naviru. Miješaju se sa dugim tišinama. Imao je sreće, priča, i na nebu i na zemlji. U zagrljaju padobrana i voljene supruge Fatime.
„Sećam se, državno prvenstvo u Zagrebu, već sam bio onako, isticao se, ali nisam imao opreme i žena mi kupi u Sportu u Gospodskoj ulici trenerku, crnu trenerku, i na toj trenerci je do dva ujutru vezla natpis Viktor Kupljenik, klub Čajavec Banjaluka, Jugoslavija. Bila je veliki navijač i rekla je ’idi, oderi ih, to tebi neće biti teško’. No, nije bilo lako, ali dosta sam uspio”.
Obarao je Viktor svjetske rekorde. Bio prvak BiH, Srbije, Jugoslavije. Iako je njegovo ime na brojnim priznanjima ispisano, na jedan uspjeh, posebno je ponosan.
“Osvajanje srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu, na Bledu, gdje smo pored cijelog svijeta uspjeli osvojiti srebrnu medalju. Česi su bili prvi, mi drugi, Kanađani treći, Rusi četvrti, Amerikanci peti. Mi kažemo ’ćaooo’.”
Smijeh ga vraća u Tuzlu, gdje je nastala anegdota koju godinama rado prepričava.
“Svojevremeno smo skakali u Tuzli. Igrao Borac i Slobodan iz Tuzle. Mi smo bili tamo i kolega Seferović je ugovorio skok, da ne promašimo, idemo mi Banjalučani skakati. Ajde. I ja malo uhvatim zadršku niže, bio neki vjetar, skočim kako treba, sve i dolazi meni čuveni fudbaler Safet Sušić. Čuveni fudbaler. Uzima moju kacigu i kaže, daj mi flomaster. Što? Pa, da ti se potpišem. Daj mi majicu, reko, mogu ja samo tebi da se potpišem.”
Kada prošlost isprati na počinak, budućnost padobranstva mu okupira misli.
“Situacija je malo teža zbog finansijskih uslova, ali ja sam siguran da ćemo se vratiti padobranstvu. Mi ovdje imamo sjajnih padobranaca, mi imamo dva bisera banjalučka.”
Jedan od njih je Boban Prodanović. Svjestan da je spoj prošlosti i sadašnjosti sigurna staza ka povratku padobranstvu, rado prihvata savjete starijeg kolege, kuma i prijatelja.
“On ima jako veliku ulogu u svemu tome, zato što ima životno iskustvo, koje može trenutno nama da prenese, da nam da savjete i instrukcije i u sportskom i u školskom dijelu”, objašnjava instuktor u padobranskom klubu i rukovodilac padobranske obuke Boban Prodanović.
Riječima neopisiv adrenalin. Kilometrima nemjerljiva sreća. Put između jave i sna. Sport u kojem možete doživjeti sve.
Suze, smijeh, ponos, razočaranje. I osjećaj koji nikome nećete moći ispričati, jer ga, jednostavno, morate doživjeti.
