Bosnian police patrol the streets of Sarajevo, Bosnia And Herzegovina, 07 July 1995. EPA/ANJA NIEDRINGHAUS

Besprizorna propaganda prema kojoj su Srbi u proteklom građanskom ratu u BiH bili jedini zločinci dobila je novi, morbidni nastavak u tobože dokumentarnom filmu pod nazivom “Sarajevo safari”.

U tom “dokumentarcu”, kojeg potpisuje slovenački režiser Miran Zupanič, a koji bi trebalo da javnosti bude predstavljen na predstojećem festivalu dokumentarnog filma, koji će od 9. do 13. septembra biti održan u Sarajevu, glavna tema je “lov na ljude”, koji je, kako tvrdi autor, za bogate strane turiste, a pod pokroviteljstvom Vojske Republike Srpske, bio organizovan na civilno stanovništvo tog grada!

Lov na ljude

Iako autor filma, prema vlastitom priznanju, nema nijedan konkretan dokaz ili relevantno svjedočenje da se nešto tako, potpuno nezamislivo normalnom ljudskom umu, ikad dogodilo, “Sarajevo safari” je u federalnoj javnosti i medijima već predstavljen kao film koji se “ne smije propustiti”.

FOTO: RTV SLO/YOUTUBE/SCREENSHOT
FOTO: RTV SLO/YOUTUBE/SCREENSHOT
– U toku opsade Sarajeva bilo je dopušteno bogatim strancima, koji su platili određenu nadoknadu, da sa srpskih položaja pucaju na ljude u slobodnom dijelu grada. Žrtve su bili civili, koji su se u tom trenutku našli u snajperu tih okrutnih stranaca. Beograd je tada imao normalne avionske veze s inostranstvom, a dalje je postojao specijalan logistički aranžman. Jedan izvor kaže da su ih iz Beograda vozili helikopterom Vojske Jugoslavije do Pala, prema drugom su ih transportovali cestama. Viši po rangu, moćniji i bogatiji su vjerovatno imali udobnije uslove za putovanje do Sarajeva – tvrdi autor filma.

On, između ostalog, priznaje da je taj, kako ga naziva, fenomen, “bio i još uvijek ostaje ovijen velom tajne”, da je informaciju o navodnom turističkom lovu na Sarajlije čuo tek prije tri godine, te da nema nijedan dokaz da je bilo ko iz vojnog ili političkog vrha Republike Srpske učestvovao u tome. Međutim, Zupanič u izjavama za federalne medije ne odustaje od bolesne teze da se lov na ljude zaista dogodio.

– Stranci su plaćali velike svote novca, ali niko mi nije znao reći koliko konkretno je to bilo. Jedan svjedok tvrdi da su tarife bile više ako su pogodili dijete. Taj isti svjedok, koji je i sam bio više puta prisutan na tom lovu na ljudske glave, kaže da se najviše pucalo iz rejona Grbavice – tvrdi Zupanič.

Nastavak propagande

Komentarišući za Srpskainfo najavljenu projekciju takozvanog dokumentarca, direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Milorad Kojić, kaže da je jasno da se tu radi o „bolesnoj izmišljotini i da njen autor treba da se liječi“.

FOTO: DEJAN BOŽIĆ/RAS SRBIJA
FOTO: DEJAN BOŽIĆ/RAS SRBIJA

– Ako nešto zna samo jedan čovjek, onda zna samo jedan. Ako znaju dvojica, onda zna 11, ako znaju trojica, onda zna 111… I onda se više od dvije i po decenije od okončanja rata u BiH pojavi taj nazovi režiser sa bolesnom izmišljotinom i kaže da je bio potreban čitav lanac onih koji su nudili te, kako je rekao, lovačke aranžmane. Dakle, to je patološka izmišljotina bolesnog čovjeka, koga je meni žao i koji treba da se liječi. To je stvarno bolesno – ističe Kojić.

Predsjednik Regionalnog odbora Boračke organizacije Republike Srpske za Sarajevsko-romanijsku regiju, Željko Lalić, za Srpskainfo kaže da je samo bolesnom ili krajnje pokvarenom umu moglo da padne na pamet da je Vojska Republike Srpske organizovala lov na ljude za nekakve bogate strane manijake.

– Čak i da se radi o filmu naučne fantastike, a ne navodnom dokumentarcu, takva ideja bila bi više nego morbidna i bolesna. Ko su ljudi koji su organizovali taj safari? Ima li tu ijedno konkretno ime i prezime, funkcija, položaj? Gdje se oni sada nalaze? Znamo šta su zapadna propaganda i laži o nama govorili za vrijeme rata, ali ovo je previše odvratno čak i za tadašnje vrijeme, a kamoli skoro 30 godina od završetka rata – kaže Lalić.

Dodaje i da bi slovenački režiser, ako zaista traži strašnu priču, mogao da napravi istinit dokumentarac o stradanju sarajevskih Srba.

– Za tako nešto ne treba mu nikakva fikcija ili umjetnička sloboda. Dovoljno je samo da uzme svjedočenja konkretnih ljudi, koji će imenom i prezimenom svjedočiti o užasima sarajevskih logora za Srbe, o odvođenju iz stanova mirnih srpskih civila, staraca, žena i djece, kojima se poslije gubi svaki trag. Ako je za vrijeme rata u Sarajevu postojao lov na ljude, onda je to bio lov na Srbe, čija je jedina krivica bila upravo to što su Srbi – poručuje Lalić.

Teror nad Srbima

Inače, u obimnom izvještaju Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995, na čijem čelu se nalazio Rafael Izraeli, a koji je objavljen u aprilu prošle godine, između ostalog se navodi da je u tom gradu od strane bošnjačkih vojnih i paravojnih snaga ubijeno oko 3.000 srpskih civila, nestalo njih 800, a da do danas nije poznata sudbina 260 Srba.

– Na hiljade ljudi bilo je zatočeno bez jasnog povoda, a zatvorenici su pretrpjeli najteže nasilje, isključivo zbog svoje nacionalnosti. Dvije trećine ubijenih i ranjenih Srba nije imalo veze s ratnim dejstvima – navodi se u izvještaju.

U istom dokumentu takođe se ističe da je teror nad sarajevskim Srbima imao podršku vladajućih struktura u tom gradu.

– U provođenju zločinačke kampanje protiv sarajevskih Srba, SDA je regrutovala i naoružavala pripadnike organizovanog kriminala, osuđenike, silovatelje i narkomane koji su, zahvaljujući amnestiji, puštani iz zatvora. Jedan od specifičnih aspekata kampanje terora bilo je stvaranje ogromne mreže privatnih zatvora u kojima su počinjena najgora zlodjela – navodi se u izvještaju Nezavisne međunarodne komisije.

LOGORI ZA CIVILE

U Sarajevu je, tokom rata u BiH, ubijeno oko 3.000 srpskih civila, a oko 1.700 ih je teško ranjeno, dok su muslimanske snage formirale 211 logora i mjesta zatočenja za Srbe, stoji u izvještaju Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu.

Podaci o ubijenim Srbima u Sarajevu kreću se od 2.600 (SIPA) do 3.300 (MUP RS), dok je Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica popisao oko 3.000 ubijenih.

Izvor: Srpskainfo