Volim da čitam. Dok čitamo, obogaćujemo sopstveni rječnik jer često nailazimo na nove riječi.
Širok vokabular može biti od izuzetno velike važnosti za nas, za naše školovanje ili posao, posebno u momentima kada želimo da ostavimo dobar utisak na svoje kolege, prijatelje, poslodavce… Sposobnost da iskažemo svoje mišljenje na pravi način je veoma važna. Upotreba pravih riječi u nekim momentima može spriječiti da dođe do konflikta ili nesporazuma. Ali, pored toga što je važno izražavati se pravilno, vrlo je važno znati i pravilno pisati. Prilikom pisanja raznih tekstova nailazimo na riječi ili izraze koje s lakoćom izgovaramo, ali problem nastaje kad ih treba staviti na papir. Zato često postavljamo pitanje: “Kako se piše?”
A onda slijedi nastavak: “Da li kao jedna riječ, dvije riječi ili s crticom?”
Od svih vrsta riječi, čini mi se da je ta problematika najprisutnija kod pisanja priloga i priloških izraza nastalih u prijedloškim vezama. Ukratko ili u kratko nešto ispričati, stati ukraj ili u kraj kriminalu, do nedavno ili donedavno, kakotako ili kako-tako? Svakodnevno se susrećemo s tim nedoumicama kad treba napisati i najjednostavniji tekst.
U sljedećim primjerima navedeno je kako se pravilno pišu navedene riječi.
Spojeno pisanje po pravilu podrazumijeva novo, odnosno pomjereno značenje:
doduše,
zadugo,
nakratko,
nabolje,
nadesno,
slijeva,
napola,
uvis,
udalj,
uzdravlje,
nauštrb,
odmila,
nerijetko,
usput…
Mada se radi o ustaljenim priloškim izrazima, često i akcenatski objedinjenim, odvojeno se pišu:
bez veze,
bez obzira,
na primjer,
na sreću,
u stvari,
u potpunosti…
Pišu se i s crticom udvojeni prilozi kao:
koliko-toliko,
manje-više,
kako-tako,
tamo-amo,
gore-dolje,
dan-danas,
brže-bolje…
I na kraju, dok budete čitali ovaj tekst, sigurna sam da ćete koliko-toliko naučiti kako se pišu pojedine riječi. Doduše, možda ste to već više-manje znali, ali nije zgoreg podsjetiti se.
Izvor: nezavisne