Volim da čitam. Dok čitamo, obogaćujemo sopstveni rječnik jer često nailazimo na nove riječi.

Širok vokabular može biti od izuzetno velike važnosti za nas, za naše školovanje ili posao, posebno u momentima kada želimo da ostavimo dobar utisak na svoje kolege, prijatelje, poslodavce… Sposobnost da iskažemo svoje mišljenje na pravi način je veoma važna. Upotreba pravih riječi u nekim momentima može spriječiti da dođe do konflikta ili nesporazuma. Ali, pored toga što je važno izražavati se pravilno, vrlo je važno znati i pravilno pisati. Prilikom pisanja raznih tekstova nailazimo na riječi ili izraze koje s lakoćom izgovaramo, ali problem nastaje kad ih treba staviti na papir. Zato često postavljamo pitanje: “Kako se piše?”

A onda slijedi nastavak: “Da li kao jedna riječ, dvije riječi ili s crticom?”

Od svih vrsta riječi, čini mi se da je ta problematika najprisutnija kod pisanja priloga i priloških izraza nastalih u prijedloškim vezama. Ukratko ili u kratko nešto ispričati, stati ukraj ili u kraj kriminalu, do nedavno ili donedavnokakotako ili kako-tako? Svakodnevno se susrećemo s tim nedoumicama kad treba napisati i najjednostavniji tekst.

U sljedećim primjerima navedeno je kako se pravilno pišu navedene riječi.

Spojeno pisanje po pravilu podrazumijeva novo, odnosno pomjereno značenje:

doduše,

zadugo,

nakratko,

nabolje,

nadesno,

slijeva,

napola,

uvis,

udalj,

uzdravlje,

nauštrb,

odmila,

nerijetko,

usput…

Mada se radi o ustaljenim priloškim izrazima, često i akcenatski objedinjenim, odvojeno se pišu:

bez veze,

bez obzira,

na primjer,

na sreću,

u stvari,

u potpunosti…

Pišu se i s crticom udvojeni prilozi kao:

koliko-toliko,

manje-više,

kako-tako,

tamo-amo,

gore-dolje,

dan-danas,

brže-bolje…

I na kraju, dok budete čitali ovaj tekst, sigurna sam da ćete koliko-toliko naučiti kako se pišu pojedine riječi. Doduše, možda ste to već više-manje znali, ali nije zgoreg podsjetiti se.

Izvor: nezavisne