Krenulo je iznošenje prljavog veša u PDP-u i to sa obe zaraćene strane – Jelene Trivić i Draška Stanivukovića.
Oglasila se Diana Cvijić, kandidat PDP-a za Narodnu skupštinu, bliski saradnik gradonačelnika Banjaluke ali i žena koja je sa Milkom Grmušom postala disident i to u sred kampanje.
Njena objava na otvoreni je napad na Draška Stanivukovića, rad pojedinica iz Gradske uprave, izbornu kampanju gradonačelnika.
Prenosimo najszanimljivije dijelove njene objave:
…Nekoliko prijatelja me je upozoravalo da Draško nije to za šta se predstavlja.
Ali izgleda da me je želja za promjenama toliko zaslijepila, pa sam vidjela ono što sam željela vidjeti.
S obzirom da sam šutala i zarad višeg cilja dosta toga „progutala“, osjećam potrebu da sa vama podijelim nekoliko činjenica:
Nakon Draškove pobjede on me je pozvao da budem dio Tima za reviziju.
Istina je da sam ja samo predstavljena kao predsjednik tima a da nikada nisam ni bila u timu.
Nisam uradila nijednu reviziju.
Naravno, nikada nisam ni primila nikakvu naknadu.
Na samom startu, shvatila sam da je Tim farsa, samo još jedna predstava za javnost, te sam odustala od tog angažmana.
Na moju odluku je uticalo i ponašanje Draškovog saradnika, takođe srednjoškolca, koji je bio stvarni šef Tima za reviziju. Ili Tima za nešto drugo….
Kada sam u maju 2021. godine dobila informaciju da su dva Draškova saradnika umiješana u kriminalne radnje, bila sam zatečena.
Odmah sam ga upozorila . Napisala je Cvijećeva.
Tada sam još uvijek mislila da je Draško izvan kriminala i da samo ne zna izabrati saradnike.
Svaka provjera/reakcija/sankcija sa njegove strane je izostala, što je bilo u najmanju ruku čudno i simptomatično…
Kada je bilo izvjesno da neće biti kandidat za predsjednika, a borio se do zadnjeg trenutka, Draško je svu energiju usmjerio da ljude iz svog kabineta „instalira“ u NSRS.
Lista za izbornu jedinicu 3 napravljena je mimo statuta PDPa, a na listi u prvih 5 kandidata, čak 3 nisu bila članovi partije.
Veliki broj ljudi koji su se prijavili nije ni pozvan na razgovor, a kamoli da su stavljeni na listu.
Preuzete su sve mjere da ljudi koje Draško ne može kontrolisati ne uđu u NSRS.
Sve ovo odobreno je od vrha partije, a sve pod izgovorom mira u kući.
Kampanja u dresovima sa sloganom „Republika Srpska mora da se brani“ takođe je nametnuta, bez ikakve konsultacije sa kandidatima. Napisala je Cvijećeva.
Bila sam zgrožena kampanjom iz prostog razloga što mi je sve to bilo glupo i degutantno.
Iskreno bilo me je sramota da nosam dres i bacam lopte.
Smatrala sam da to nije primjereno mojim godinama i poslu koji obavljam.
Takođe, smatrala sam da nije dobar momenat za takvu kampanju.
Milko Grmuša, Danijela Bajić i ja odbili smo da nosimo dres, te smo zbog toga pretrpjeli užasan mobing.
Vrhunac je bio kada je Draško Milku i meni zabranio da govorimo na predizbornim skupovima.
Veliki dio Gradskog odbora,zaposleni u GU i nekim gradskim preduzećima imali su jasne instrukcije – skupljati sigurne glasove za prvih 5 kandidata na listi ( Draško i njegov Kabinet).
Svoje ponašanje prema meni Draško je u krugu svojih saradnika obrazložio riječima „kaznio sam je jer je odabrala pogrešnu stranu“.
Pametnom dosta!
Početak mog političkog angažmana dobar prijatelj je komentarisao citatom “ne bacaj bisere pred svinje”. Često se pitam da li je bio u pravu… Na našoj političkoj sceni puno je svinja a malo bisera. Ali dok postoji bar jedan biser, postoji i nada za narod!
Diana Cvijić opisala je i svoje viđenje izbora ali se evidentno stavila na stranu Jelene Trivić iako je u svom postu nije ni jednom spomenula.
