Sporazumni raskid ugovora Aleksandra Jovičića i HNK Gorice, nakon četiri i pol zajedničke godine, mnoge je iznenadio, ali za one upućenije ovo je zapravo logičan rasplet događaja…
Došao je kao drugo prvoligaško pojačanje, koji dan nakon Lukasza Zwolinskog, tiho i na mala vrata. Aleksandar Jovičić taman je bio proslavio 23. rođendan, pa stavio potpis na ugovor s novim prvoligašem, obogaćen iskustvom iz Slaven Belupa i Istre, s aureolom igrača koji bi trebao nositi goričku obranu. A tako je i ispalo, počevši od prve utakmice, onog debitantskog poraza na Rujevici…
Četiri i pol sezone Jova je bio jedan od ključnih igrača, čovjek s brojem 3 na dresu samo je u iznimnim situacijama ostajao izvan prvih 11, pretvorivši se i u jednog od simbola “one” Gorice, koja je oduševljavala u prve tri i pol prvoligaške sezone. Nosio je i kapetansku traku, ukupno naslagao 146 službenih utakmica s grbom Gorice na prsima, odigrao impresivnih 12.896 minuta, zabio pet golova, triput uspio i asistirati… I onda odlučio – podići sidro.
– Želim zahvaliti apsolutno svima u klubu na predivne četiri i pol godine. U Gorici sam proveo najljepše trenutke dosadašnje karijere i stvorio uspomene za cijeli život. Mojim dosadašnjim suigračima prije svega želim puno zdravlja i sreće, a onda naravno i da ostvare sve zacrtane ciljeve. Čekaju me novi izazovi, ali razdoblja provedenog u Gorici ću se uvijek rado sjećati – rekao je Jovičić u mnogima iznenađujućem oproštaju od kluba.
Znali smo da će biti velikih promjena u svlačionici nakon užasavajuće jeseni, no doista ima argumenata za nazvati iznenađujućim to što je prvi u niz onih koji će otići baš dojučerašnji kapetan momčadi. Iako, mogao bi i taj detalj biti znakovit u ovoj priči… Neposredno prije odlaska Igor Angelovski, uz objašnjenje da je to učinio u dogovoru s klubom, razriješio Jovu kapetanske dužnosti i stavio traku oko ruke Jurice Pršira. Nije to nužno moralo biti tako, ali u ovom slučaju definitivno je bilo naznaka da se primakao rastanak.
I da će se dogoditi nešto ovakvo, slučaj koji spada u definiciju onoga što se zove “sporazumni raskid”. Jovičić je četiri i pol godine davao sve od sebe u dresu Gorice, ali i nadao se unosnom transferu, kakve su u tom razdoblju ostvarivali brojni njegovi suigrači. Međutim, on se nikako nije događao. Budući da je bilo prilično izvjesno da neće do njega doći ni sad, nakon ovakve polusezone, i klupske i njegove osobno, s navršenih 27 godina, klub i klupska legenda uspjeli su dogovoriti rastanak pod ovakvim uvjetima, godinu i pol prije isteka ugovora.
I koliko god na prvu djelovalo iznenađujuće, ovo je vjerojatno najbolje rješenje za sve. Iako Jova s obitelji odlazi iz grada koji mu je četiri i pol godine bio dom, iz kluba u kojem se afirmirao, iako Gorica ostaje bez jako dobrog igrača. Najkraće rečeno, došlo je do obostranog zasićenja, a kad je tako, nema smisla nastavljati dalje zajedno.
Nije baš uobičajno da se igrači koji su ostavili ovako dubok trag u jednom klubu od njega rastaju na ovaj način, ali malo je što uobičajno u ovoj goričkoj nogometnoj jeseni…
Jova će, nema sumnje, vrlo brzo pronaći klub, takvog igrača mnogi će rado prigrliti, a jedan od kandidata je i Rijeka, čiji su navijači odmah po društvenim mrežama počeli zazivati njegov dolazak na Rujevicu. S druge strane, nove vijesti čekamo i iz Gorice. Bit će novih odlazaka, to je sigurno, ali bit će i dolazaka… A prije svega toga čekamo odluku o treneru – ostaje li to Mensur Mujdža, je li moguć spektakularan povratak Sergeja Jakirovića ili će se ići na neko treće rješenje?
Zanimljiva nogometna zima je pred nama. Uz sve ovo, još se igra i tamo neko Svjetsko prvenstvo…
