Sinoć je u Prijedoru u 87. godini preminuo legendarni fudbalski trener Radoslav Zubanović Zuban. Ostavio je dubok trag u Rudaru iz Ljubije, cijelom podgrmečko-potkozarskom fudbalu, ali i u bivšoj Jugoslaviji. Nesuđeni je trener banjalučkog Borca u koji je trebalo da dođe sedamdesetih godina prošlog vijeka, sve je bilo dogovoreno, ali… Realizacija je izostala.
Rođen je 7. decembra 1935. godine u Sokocu, na Romaniji. Jedan je od zaslužnih trenera u bivšoj Jugoslaviji za fudbalsku i stručnu revoluciju, radio je u brojnim klubovima.
Porodica Zubanović se prisilno, bježeći od ustaške kame, početkom četrdesetih godina prošlog vijeka preselila u Srbiju, u Mladenovac, kada je Radoslav ima svega pet-šest godina. Tu, nedaleko od Beograda, završio je osnovnu i srednju školu. Po okončanju igračke karijere završio je školu Trener u fudbalu u Novom Sadu i Višu trenersku školu u Beogradu.
U igračkoj karijeri, koja je bila duga, promijenio je mnogo klubova. Počeo je u Jedinstvu iz Mladenovca, potom je nastupao za FK Mladenovac, Trepču iz Kosovske Mitrovice, Radničkom iz Niša, Rudaru iz Kaknja, Radničkom iz iz Beograda, Slobodi iz Užica, Budućnosti iz Peći, Vršcu i Rudaru iz Ljubije (danas Rudar Prijedor). U svakom od pomenutih klubova bio je cijenjen i poštovan.
Trenersku karijeru je počeo u Rudaru iz Ljubije početkom sedamdesetih godina, u to vrijeme članu Druge savezne lige – grupa zapad. U debitantskoj sezoni ostvario je sjajan rezultat osvajanjem trećeg mjesta iz Rijeke i Zagreba, a već sljedeće sezone 1971/72. napravio je novi iskorak, osvojio s “rudarima” drugu poziciju na drugoligaškom zapadu i uveo klub u kvalifikacije za popunu Prve savezne lige Jugoslavije.
Potom je sjeo na klupu dobojske Sloge 1973. godine s kojom je bio prvak BiH, dostigao je veliku trenersku popularnost, imao brojne ponude, ali nakon dvije godine odlučio je da se vrati u Prijedor 1975, te ponovo vodio Rudar koji je vratio u drugoligašku konkurenciju. Nakon toga je preuzeo bihaćko Jedinstvo u kojem je za četiri godine vratio klub u Drugu ligu Jugoslavije, ali i stigao do osmine finala Kupa kada je Jedinstvo eliminisano od Olimpije u Ljubljani (1:2).
Dalje je vodio BSK iz Slavonskog Broda dvije godine, a potom se ponovo vratio u Rudar iz Ljubije koji je ispao iz Druge lige i ponovo ga vratio u ovaj rang takmičenja. Potom je napravio “mali izlet” u OFK Prijedor s kojim je stigao do Međurepubličke lige bez izgubljene utakmice.
Vratio se u Rudar u drugoj polovini osamdesetih godina i u sezoni 1988/89. napravio čudo plasmanom u polufinale Kupa BiH. Prijedorčani su zaustavljeni tek poslije izvođenja penala od mostarskog Veleža, a na putu do polufinala “rudari” su rušili prvoligaše: Vardar iz Skoplja, Dinamo iz Vinkovaca, a u četvrtfinalu novosadsku Vojvodinu koja je te sezone bila šampion Jugoslavije. Još nekoliko puta se vraćao u Rudar kao “vatrogasac”, a pred kraj trenerske karijere vodio je klubove iz Srbije: Radnički iz Smedereva, Vršac i Mladenovac.
Bio je dva puta selektor amaterske reprezentacije BiH, a sa Zorislavom Srebrićem vodio je mladu reprezentaciju Jugoslavije.
Sahrana Radoslava Zubanovića biće održana sutra (četvrtak) u 13 časova na Gradskom groblju Pašinac u Prijedoru.
