Čitam najave u kojima se iznosi da će CIK BiH proglasiti važećim jedan listić nastao tokom glasanja za izbor srpskih delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, koje je održano 1. decembra ove godine u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Ne mogu se načuditi koliko je ovo društvo probilo dno beščašća, koliko je duhovno i duševno trulo da nešto što je očigledno nevažeće može proglasiti važećim, poručio je u svojoj kolumni doktor Milan Blagojević, profesor Ustavnog prava.
Kolumnu prenosimo u cijelosti:
Јer, iz tog listića, dostupnog na ovdašnjim medijima, je toliko jasno da je onaj ko je glasao na tom listiću dijagonalno precrtao, a ne zaokružo, naziv PDP kao stranke, i to ga je precrtao dvjema dijagonalama, kako s lijeva na desno tako i s desna na lijevo u kvadratiću u kojem je upisan naziv te stranke.
Elementarna ljudska svijest i savjest, koje su kao takve pretočene i u slovo Izbornog zakona, kažu da se u tom slučaju listić proglašava nevažećim, pošto se ne može nesporno utvrditi izborna volja glasača. Јer, u konkretnom slučaju na pomenutom listiću glasač je jasno precrtao cijeli naziv stranke, što je jasan znak da time izražava svoje nezadovoljstvo prema toj stranci i glasa protiv nje, a ne da glasa za nju. Nije od važnosti koja stranka je precrtana, da li je to PDP, SNSD ili neka treća stranka. Mogao je to biti i SNSD, da je naziv te stranke bio napisan na listiću i da je bio precrtan. Pravna posljedica bi i u tom slučaju bila ista, budući da je samo to istinska vladavina prava u kojoj zakon jednako važi za sve.
U najboljem slučaju po one koji bi da se kod ovog listića bave rabotom koja je kriminalna, nastojeći da očigledno nevažeći listić proglase važećim što je teška zloupotreba položaja kojom bi se nekome protivpravno pribavila vlast, treba imati u vidu i sljedeće. Naime, takvim glasanjem birač nije iskazao svoju jasnu volju, jer iz toga što u dva navrata dijagonalno precrtava cijelo ime stranke na glasačkom listiću u najmanju ruku nije jasno da li time glasa za nju ili, pak, takvim precrtavanjem iskazuje svoj protest protiv te stranke i time u stvari glasa protiv nje.
A čim postoje ovakve dileme, to je onda školski primjer situacije koju ima u vidu Izborni zakon BiH kada u članu 5.17. tačka 1) propisuje da je glasački listić nevažeći ako je “ispunjen tako da nije moguće sa sigurnošću utvrditi kojoj je političkoj stranci birač dao glas”. Očito je da ova zakonska odredba za glasački listić, da bi sa sigurnošću bio važeći, traži da se na njemu ne precrtava ime političke stranke, već da se to ime zaokruži, bilo zaokruživanjem kvadratića pored naziva stranke ili zaokruživanjem cijelog naziva stranke. Međutim, kada birač ne zaokruži političku stranku, već jasno u dva navrata dijagonalno precrta cijeli naziv stranke kao u slučaju konkretnog listića, onda nije moguće da se sa sigurnošću utvrdi da li je time birač glasao za stranku ili je, u stvari, precrtavši naziv stranke time glasao protiv te stranke i izrazio svoj protest prema njoj.
Zato je van pameti i poštenja insistiranje da se predmetni listić proglasi važećim. Isto će se moći reći i ako CIK-a BiH odluči da uprkos svemu takav glasački listić proglasi važećim. To neće biti samo ozbiljna zloupotreba javne vlasti, koja zahtijeva urgentnu sudsku zaštitu, već i ko zna koji po redu dokaz aktuelnosti misli Ive Andrića koji je davno zapazio i mudro rekao, kao da je gledao u budućnost i naše robovanje samovolji OHR-a, kako: “Dugotrajno robovanje i rđava uprava mogu toliko zbuniti i unakaziti shvatanja jednog naroda da zdrav razum i prav sud u njemu otančaju i oslabe, da se potpuno izvitopere”. Na takvoj podlozi mogu da niču samo podlaci i robovi, a nikako zdravo društvo i pravna država.
