Komemoracija Siniši Mihajloviću, legendarnom fudbaleru i treneru koji je preminuo prije dva dana, održala se od 11 časova na stadionu “Rajko Mitić”.
d legendarnog fudbalera i trenera oprostili su se brojni asovi i fudbalski radnici, a među okupljenima našao se i Dragan Džajić, koji je održao emotivan govor, tokom kog je u jednom momentu zastao u naletu emocija, a slično je bilo i tokom ostalih poruka koje su slate sa stadiona u Ljutice Bogdana.
Dragiša Binić: Izgubili smo najmlađeg i najboljeg među nama
– Izgubili smo najmlađeg i najboljeg među nama, druga, brata, prijatelja, ja i više od toga. Cimera, čovjeka koji nije znao za poraz. Volio je da pobjeđuje. Zvezda je dobila čovjeka koji je činio sve da je odvede do vrha. Dječak iz malog grada došao je u Vojvodinu, Zvezdu, pa se nije zaustavio i napravio je sve što sportista može da napravi. Divan otac, sin, znao je da poštuje starije, Ljupka, sve starije igrače. Držao je do sebe i nije vjerovao u poraz. To je čovjek koji je samo želio da pobjedi. Uvijek vedrog duha i raspoložen. Siniša, mislio sam da ćeš se izboriti. Kada vidimo kako se opraštaju od njega, jasno nam je kakva je veličina bio. Za junakom se ne plače.
Ljupko Petrović: Vežu nas samo uspjesi
– Bio je sportista, hrabar, uvažen i uvijek je želio da pobjeđuje. Imao sam zadovoljstvo da sam tokom njegovih početaka u prvoj ligi poslije Borova, u Vojvodini radio s njim. To je bilo za mene iznenađenje, jer sam ga znao kao talentovanog mladog igrača. Iste godine je doprinio da Vojvodina bude šampion bivše države i nas dvojicu vežu samo uspjesi. On je ostvario i veće nego ja. Dolaskom u Zvezdu je postao svjetski šampion, a mene veže posljednja prvenstvena titula bivše države. Draga mi je sa Zvezdom, sa Vojvodinom i KEŠ. Tri titule za kratko vrijeme. Borio se, mislio sam da će pobjediti, ali bolest je baš bila kako ne treba. Mi ćemo znati da ga poštujemo i da ga ne zaboravimo. Kad ga pominjemo, kaže se da je još uvijek živ.
FOTO: SPORTAL/YOUTUBE/SCREENSHOT
Dragan Džajić: Mnogo mi je žao
– Kada sam pročitao prije tri godine vijest da je bolestan, pomislio sam da to nije najtačnije. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, vidio sam da se radi o teškoj bolesti.
Mi u klubu smo se raspitivali o njegovom stanju i onda me je ohrabrila njegova izjava: “Ova bolest i ne zna sa kim je ušla u koštac”. Ušla je sa jednim borcem i on je takav bio. Duboko je vjerovao da će je savladali, ali je vrijeme pokazalo da nije mogao da se izbori. Moraću da ponovim nekoliko riječi, da ne bih dalje bio ovako emotivan. Kada smo razmišljali o njemu, tu su Ljupko, Dika, Binić… Bili smo na Igmanu na pripremama, on je igrao za Vojvodinu. Bio je slobodan udarac na 40 metara od gola. Bio sam na klupi sa Ljupkom i vidim da se mladić sprema da šutira direktno. Pogledao sam Ljupka i rekao, “neće valjda da šutira u gol” i rekao mi je “sad ćeš da vidiš”. Šutnuo je tako, da je naš golman jedva odbranio. Onda sam razgovara sa Ljupkom i ljudima iz kluba, a prva utakmica je bila protiv Vojvodine. Pitao sam Ljupka, pošto ga bolje zna, da pošalje nekog da dođe da razgovaramo jer nije mogao da igra zbog kartona. Pitao sam ga da li bi želio da igra i on je odmah odgovorio da. Za kratko vrijeme u Zvezdi bio je na takvoj poziciji, da je njegov doprinos najvećim uspjesima bio ogroman. Bio je prznica sa velikim srcem, nikad nije volio da gubi. Ni na treningu. Govorio sam trenerima da paze, da ne uđe u sukob, jer nije volio da gubi. Mnogo mi je žao što mu se ovo desilo.
FOTO: SPORTAL/YOUTUBE/SCREENSHOT
Svetozar Mijailović: Dok je Zvezde, trajaće tvoje ime
– Teško se nalaze reči kojima bismo se oprostili od Siniše, sve su blijede da bismo iskazali ono što je bio. Brojne izjave, naslovne strane, emisije u čitavom svijetu posvećene su njemu. To zaslužuje samo poseban sportista, poštovan čovjek, koji je volio, koga su voljeli. Svi su saglasni, izgubili smo velikog sportistu i čovjeka. To je naš Siniša. Došao je u Zvezdu, u ekipu koja se spremala za evropski pohod, najmlađi u njoj, u 23. godini, osvaja dva najvažnija pehara u klupskom fudbalu. Igrom, golovima, energijom, daje doprinos timu koji je ispisao zlatne stranice istorije Zvezde. To je obilježilo početak njegove uspješne karijere. Postao je junak sportskih terena. Veliki borac, na terenu, kao trener, u životu. Divan otac, suprug, veliki drug i prijatelj. Dragi Siniša, prerano te je bolest otrgla od nas, ponosni smo što smo te imali, što si nam darivao zadovoljstvo i radost, što si se uvrstio u galeriju zvijedaša koji su Zvezdu podigli u ove visine. Definitivno, bio je hrast koji je ispružio sve svoje žile u tokove Zvezdinog života. Hrastove obaraju, ali im korijeni ostaju i traju. Ostaje i trajaće ime Siniše Mihajlovića dok je Zvezde i zvijezdaša. Hvala!
FOTO: SPORTAL/YOUTUBE/SCREENSHOT
Zvezdan Terzić: Najtužniji dan
– Težak dan, jedan od najtužnijih. Opraštamo se od našeg druga, prijatelja, brata, Siniše Mihajlovića, jedne od najvećih ličnosti u istoriji Zvezde. Dragi Siniša, još na početku karijere učinio si svoju Zvezdu najvećom u Evropi i na svijetu, a sebe upisao u besmrtnu listu legendi voljenog kluba. Pamtićemo te kao veselog dječaka koji je izrastao u dobrog čoveka velikog srca. Otišao si prerano, ali si toliko učinio da će generacije tvoji potomaka biti ponosne što su tvoje. I mi smo beskrajno ponosni što smo te imali za prijatelja, što si bio dio Zvezde. Ostaje mi da se poklonim i kažem veliko hvala na svemu.
Komemoracija je počela minutom ćutanja, čast legendarnog Mihajlovića.
Na stadionu u Ljutice Bogdana osvanuo je mural dresa sa brojem jedanaest, dok su ispred stadiona upaljene svijeće, navijački rekviziti, kao i slika sa porukom: “Neka te anđeli čuvaju”.
