Prijedor može da se pohvali činjenicom da se u njemu nalazi pet jedinstvenih crkava brvnara. Najstarija među njima je ona u Jelićkoj, posvećena prazniku Prenosa moštiju Svetog Oca Nikolaja. Na vratima ovog hrama urezana je 1841. godina, koja se uzima kao godina završetka njegove izgradnje.
„ Narodno predanje kaže da je prije ove crkve u Jelićkoj postojala jedna manja crkva, takođe drvena, nalik kući. Ona se nalazila na lijevoj obali Gomjenice. U predanju se pominje kako je preselјena u Lipik, u gustu šumu, za jednu noć, te da je dio po dio išao s ruke na ruku mještana, pa se govorilo kako je crkva sama promijenila svoje mjesto „, priča paroh Jelićki Vladimir Kos.
Paroh Jelićki Vladimir Kos
No, ta crkva je oronula, i potom se i srušila. Ali na tom mjestu biće izgrađena nova, ona koja i danas stoji. I za nju su vezane zanimlјive priče.
„ U to vrijeme ovdje je bio izvjesni knez Radiša, za kojeg se kaže da je kod njega bilo jedno tursko dijete, kao sluga. To dijete Turci su jedne prilike doveli u Carigrad, gdje se školovalo i kasnije postao paša.Taj paša je potom pozvao kneza Radišu da dođe u Carigrad, što je ovaj i učinio. Od paše je knez dobio odobrenje da izgradi ovu crkvu u kojoj se i dan danas molimo Bogu „, nastavlјa priču otac Vladimir. Upravo je zbog ovog kneza hram u narodu poznat i kao Radišina crkva.
U narodnom predanju kaže se i da je gradnja hrama trajala oko tri godine, te da su je gradile ruke prijedorskog majstora Jove Čanka. Na ovim prostorima promjene gospodara su bile česte. A to odražavalo i na hramove. Tako se s dolaskom Austrogarske dozvolilo i nešto više slobode u izgradnji sakralnih objekata, no što je bio slučaj za vrijeme Turaka. Tako da je crkva u Jelićkoj dobila kamene temelјe i zvonik, tačnije izgeg koji i danas ima.
Vrijeme je učinilo svoje, pa je hram nekoliko puta i obnavlјan. Tako je 1978. obnovlјen krov. Unutrašnjost crkve uređena je 2010. godine, kad je obnovlјen ikonostas, a ikone restaurirane. Kod samih ikona je zanimlјivo i to što je na njima dosta starozavjetnih motiva, što nije toliko često na ovim prostorima. Novi krov crkva je dobila 2016. godine. A prije toga, 2005. , hram je dobio i status spomenika kulture.
U ovom crkvenom dvorištu 1978. izgrađena je i nova crkva, posvećena istom prazniku. Sama parohija Jelićka je specifična, jer obuhvata više sela sa prijedorske i banjalučke teritrije. A to su Jelićka, Gradina i Niševići s prijedorske strane, te Slavićka i Radosavska sa banjalučke.
Upravo zato jer se stara crkva nalazi na granici Prijedora i Banja Luke, tačnije Jelićke i Slavićke, između mještana ova dva sela često se može čuti zdravo komšijsko nadmetanje o tome na čijoj je zemlјi crkva izgrađena. A zapravo se i jedni i drugi slažu da ih ona neraskidivo veže, te da je to crkva svakog vjernika.
„U našoj parohiji crkveni život je dosta intenzivan, iako je stanovništva iz dana u dan sve manje. Ali narod dolazi u hramove. Sama parohija je zanimlјiva, jer je na rubu dva grada. Crkveni život je aktivan, kakav je bio i ranije,čemu svjedoče i ove crkve“, napominje sveštenik Vladimir.
Veći dio parohijana, kao i oni koji odavde vuku korijene, ali ih je život odveo na neka druga mjesta, za vjenčanja i krštenja biraju upravo crkvu brvnaru. Jer žele da se krštavaju u vjenčavaju na istom mjestu gdje su to činili i njihovi preci.
Hram je ovo koji rijeka Gomjenica neraksidivo veže sa manastirom Gomionica, u kojem se nalazi mnoštvo zapisa o bogatom crkvenom životu u Jelićkoj tokom vijekova, u kojem su upisana imena mnogih monaha i sveštenika rodom iz ovog sela. Neke od njih u svom djelu „Mračajski proto“ ovjekovječio je i veliki Petar Kočić.
Na kraju, ovo je hram koji je sagradio narod. U teškom vremenu, pod tuđim jarmom. U hrastovim šumama koje su vijekovima bile mjesto okuplјanja, molitve, a u zla vremena i mjesta zbjega. Te iste stolјetne hrastove, majstorske ruke pretvorile su u crkve. Ta ista hrastova debla na svojim plećima nosio je vjerujući narod, gradeći bogomolјu, u čast Bogu i precima i kao zaostavštinu potomcima.
Crkve brvnare nisu samo bogomolјe ili spomenici kulture. One su svjedočanstvo o postojanju jednog naroda, njegove vjere, identiteta na ovom nemirnom prostoru.
Činite dobro drugom čovjeku, osnovna je poruka koju za Božić šalјu iz Jelićke.
„Zaista smo u nekom vremenu kada se brzo živi. I zato treba više da zastanemo i pogledamo na drugoga, da pomognemo svojim bližnjima. Da ne činimo nikome loše. I ovaj post je bio vrijeme pripreme, prije svega duhovne. Zato na najradosniji hrišćanski praznik šalјemo poruku mira, uz pozdrav, mir Božiji, Hristos se rodi! „, poručio je otac Vladimir.
