Četrnaestog januara (prvog januara po starom kalendaru) je praznični dan u kojem se slavi Mali Božić (Vasiljevdan) i srpska Nova godina.
Mali Božić slavimo kao Srpsku novu godinu, a nju prate i posebni običaji.
Većina običaja i obreda koji su se radili za Božić završnicu imaju upravo na Mali Božić. Tako je u Vojvodini običaj da se na ovaj dan na raskršćima pale vatre, ali i da se umijesi vasilica, u čast Svetog Vasilija koga takođe proslavljamo.
Vjeruje se i da srpsku Novu godinu treba dočekati budan, a djevojke su ovu noć koristile za gatanje da bi vidjele za koga će se udati.
Svaki kraj ima svoju metodu, a jedna zanimljiva potiče iz Bosne – pre svanuća bi se djevojke popele na tavan i potom bacale svoju odjeću napolje. Ako je cipela usmjerena od kuće, znači da će se te godine udati i to u pravcu u kome je okrenuta cipela.
Ima mesta u Srbiji u kojima se mijese i krofne u koje se stavlja novčić, baš kao u božićnu česnicu – ko ga pronađe imaće sreće narednih 12 meseci.
Na Mali Božić ujutro običaj je bio u nekim selima da domaćica uzme snijeg i, utrčavši u sobu, baci ga na djecu vičući: “Bježi vruća, gonite studena!“.
Vjeruje se da se time štite deca od temperature ili groznice. Poslije ovoga deca bi skidala sa sebe odijela i prebacivala ih preko grana šljiva ili jabuka, kako bi se “očistila od vaši”. Na ovaj dan dolazi i polaznik ili položajnik, a u selima pored Gruže domaćica mu jednom pređom veže teme i donju vilicu, a drugim čelo i zatiljak, da zvijeri ne bi napale stoku.
U nekim krajevima danas se pažljivo gleda u nebo i posmatra vrijeme. Ako na 14. januar padne sneg ili bude oblačno, čeka nas rodna godina. Suvo vrijeme, veruje se, donosi i sušnu godinu pred nama.
