Dvije znamenitosti koje Bosansku Krupu činine posebnom, drugačijom i ljepšom o drugih gradova u Krajini je modra i vječna Una, sa drvenim mlinovima i mostovima, iznad koje se, na visokoj litici uzdigao stari grad.
vdje se prepričavaju mnoge legende, o krupskim ljepotama, što čaroliju prirode i graditeljsku vještinu čine još znamenitijim.
FOTO: MILAN PILIPOVIĆ/RINGIER
Zabilježena je priča, koja se pronosi i čuva generacijama, da je Krupa imala princezu, graditeljsku Krupanu koja je utočište, pronašla ovdje, u dolini Une i Krušnice, na bedemu gradeći srednjovjekovnu tvrđavu. Bijaše to u trinaestom vijeku, kada su se, ovdje naizmjenično smjenjivali hrvatske vlastele i ugarski kralj.
1 od 3
Tvrđava se iz tog perioda pominje pod imenom Pset. Kroz istoriju je pretpjela mnoga rušenja, ali je ipak sačuvala glavne konture, na kojima je nastao grad.
U dva navrata 1522. i 1523. godine Surin paša Bosanski pokušao je sa 2 000 konjanika i 5 000 vojnika osvojiti uzvišenje sa gradom. Ono što njemu nije uspjelo, ostvario je četrdeset godina kasnije, Mustafa-paša Sokolović. Istoričari su zapisali da su 23. juna 1565. godine Osmanlije osvojile grad i Tvrđavu.
Od zauzeća Krupe, pa do Karlovačkog mira 1699. godine vodile su se česte borbe između austrijskih i osmanskih trupa.
Prema popisu 1833. godine tvrđava u Krupi (u kadiluku Kamengrad), bila je dobro snabdjevena. Tu je bilo 14 topova raznih kalibara, 3.300 oka baruta, tj. 66 sanduka, 60 oka olova u polugi, četiri oke misirskog fitilja, puno alata krampova, lopata i sjekira.
1 od 3
Kasnije, oko tvrđave širio se grad na istoj ili drugoj, lijevoj obali Une a u blizini, izgrađene su tri bogomolje, džamija, katolička i pravoslavna crkva.
Pset, na nadmorskoj visini od 230 metara je nacionalni spomenik BiH, kojeg posjećuju mnogi turisti. Odatle se vidi cijela Krupa i unska dolina.
Bosanska Krupa je udaljena od Bihaća i Novog Grada po 34 km, od Banjaluke 122, od Zagreba 148, a od Splita 245-250 kilometara.
Putevi sporednog značenja ukrštaju se u Krupskoj kotlini sa glavnom cestom i prugom duž Une i povezuju Bosansku Krupu sa Sanskim Mostom, Bosanskim Petrovcem i Cazinom.
Ime Bosanske Krupe, od prvih pisanih tragova, koje se pominje kao trgovište, vojna utvrda, raskrsnica puteva istoka i zapada, odmorište kraljeva i župana, mjesto i inspiracija, opisano je, opjevano ili kistom i bojom nalsikano u umjetničkim djelima.
Svjedoče o tome ostavština reisa Džemaludina Čauševića, slike Une Envera Krupića i Lazara Drljače, filozofski radovi Safeta Krupića, grafike Boška Karanovića, a ponajviše književna djela Branka Ćopića i čuvena, za ovaj gradić znamenita pjesma „Mala moja iz Bosanske Krupe“.
Mala moja iz Bosanske Krupe
Bilo mi je dvanaest godina,prvi put sam sišao do gradaiz mog sela, tihog i dalekog,kad susretoh tebe iznenada.Eh, dječačke uspomene glupe!Mala moja iz Bosanske Krupe!
Jesi li me spazila il’ nisi,zbunjenoga seoskoga đaka,svjetlokosog i očiju plavih,u oklopu novih opanaka,kako zija u izloge skupe?Mala moja iz Bosanske Krupe!
Naišla si kao lak oblačak,tvoj me pogled za tren obeznani,zaboravih ime i očinstvo,kako mi se zovu ukućani.Iznevjerih poput sablje tupe.Mala moja iz Bosanske Krupe!
Tekli tako gimnazijski dani,uspomena na te ne ocvala,modra Una u proljetnje noćitvoje mi je ime šaputala.Lebdjela si ispred đačke klupe,mala moja iz Bosanske Krupe!
Brzo minu naše đakovanje,lagan leptir sa krilima zlatnim,ipak tebe u srcu sačuvahkroz sve bure u danima ratnim.Ta sjećanja mogu l’ da se kupe,mala moja iz Bosanske Krupe!
Sad je kasno, već mi kosa sijedi,gledam Unu, ćuti kao nijema,zalud lutam ulicama znanim,sve je pusto, tebe više nema.Ej, godine, nemjerljive, skupe!Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe!
