Danijel Pađan (21) već nekoliko godina uspješno vodi farmu Pađan u svom rodnom Donjem Petrovom Gaju. Za “Kozarski vjesnik” Pađan priča daje oduvijek volio selo i rad na farmi, ali da je veći dio posla preuzeo na sebe nakon smrti oca, još kao dječak.
„Od sedme godine vozim traktor i provodio sam dosta vremena na farmi, a od 13 godine, kada sam ostao bez oca većina posla i briga o farmi prešla je na mene“, kaže on.
Dodaje da na farmi trenutno ima 55 grla goveda, te da mljekari prodaje dnevnu proizvodnju od oko 400 litara mlijeka. Njegov opis radnog dana otkriva ljubav prema životu na formi i poslu kojim se bavi.
„Radni dan mi započinje ustajanjem u ranu zoru. Rijetko sam u kući, a najviše sam na njivi, ili u štali. Kad počnu sezonski radovi ustajem u četiri ujutru, a radi se i uveče do ponoći“, priča ovaj vrijedni mladić.
Pađan obavlja sve poslove na njivi i u vezi sa proizvodnjom hrane, dok su majka i supruga zadužene za posao muže krava. Danijel ističe da ne želi da se bavi drugim poslom.
„Kada bih se opet rodio, počeo bih sve iz početka, to je posao koji volim. Knjigu i školu nisam mnogo volio, više u školu nisam išao nego što jesam. Recimo po 10 dana zaredom nisam odlazio u školu, jer sam sijao kukuruze i radio na njivi. Nije imao ko drugi. ”, objašnjava on.
Problem obradive zemlje je prisutan i ovdje. Vrijedni farmer kaže da obrađuje između 450 i 500 dunuma zemlje, međutim, potrebno mu je još od 250 do 300 dunuma zemlje, te poziva sve koji imaju zemlju za obrađivanje da mu se jave.
„Ko god ima zemlju u Petrovom Gaju, Kevljanima, Lamovitoj, Trnopolju, a da mu ne treba, poručujem da mi se javi. Na prošloj licitaciji 100 dunuma zemlje koju sam ja obrađivao dato je drugoj farmi, jer imaju veći stočni fond. Ako neko ima 500 grla slažem se da mu treba dati zemlju, ali treba i meni za 55. Ima farmi koje nemaju stočni fond, redovno plaćaju zemlju u zakup i daju je drugim ljudima da rade. Evo, u ovom slučaju menije potrebna, a ne mogu je dobiti“, tvrdi on.
Potpredsjednik Savjeta mjesne zajednice Petrov Gaj Dragoja Despotović navodi da i ovo selo kao i ostala ima problem sa odlaskom stanovništva. Kao primjer navodi da su prošle godine u Sloveniju preselile dvije porodice iz ovog mjesta, jedna sa troje, a druga sa dvoje djece. Ističe da su zato mladi koji su ostali u ovom selu njegov najveći ponos.
„Imamo njih 30-tak koji hoće da promjene stolariju, urade struju i pločice i da okreče Dom. Imamo zanimljive sadržaje, stadion, sportsko-rekreativni centar koji je u privatnom vlasništvu, osnovnu školu, crkvu i uglavnom imamo dobru omladinu, koja se organizuje sama i finansijski učestvuje u akcijama“, kaže Despotović.
Dodaje da je im je prošle godine Gradska uprava finansijski pomogla da rekonstruišu krov na Domu.
SVE MANJE ĐAKA
Dragoja Despotović priča da osnovnu školu u Petrovom Gaju koja je područno odjeljenje Osnovne škole „Ćirilo i Metodije“ iz Trnopolja, sada pohađaju četiri učenika od prvog do četvrtog razreda. U Petrovom Gaju ima oko 450 mještana. U Društvenom domu je spomen soba posvećena poginulim borcima u prošlom odbrambeno-otadžbinskom ratu, dok je ispred Doma spomen obilježje. Iz Petrovog Gaja 22 mještanina su dala svoj život za otadžbinu.
PENZIONERI NAJVIŠE VOLE DRUŽENjA
U Petrovom Gaju 70 godina živi Dragoljub Mejakić, koji je predsjednik Udruženja penzionera Trnopolje kojem pripada i Petrov Gaj. Navodi da u ova dva mjesta živi 275 penzionera koji se najviše raduju zajedničkim druženjima poput odlaska u banje ili na izlete. Ističe da za njega nema ljepšeg mjesta za život od Petrovog Gaja.
„U Petrovom Gaju volim sve. Mještani su zajedno prošli kroz sve akcije u bivšem sistemu kao i u ovom, kao što je uvođenje struje, vode, izgradnja puteva. Učesnik sam u svim akcijama”,kaže Mejakić.
