Gornji Jelovac, selo podno Kozare osim prirodne ljepote ima i izuzetan istorijski značaj, jer je u njegovom sastavu i Patrija, kao nijemi svjedok sjećanja na vrijeme od prije 81 godinu i proboj partizana i naroda iz njemačkog obruča na Kozari.

Prije dvije godine mještani su osnovali Zavičajano društvo „Patrija Jelovac Prijedor“. Sekretar ovog društva, Mladen Prodan, priča da je Zavičajno društvo osnovano zato što su Mjesne zajednice izgubile status pravnih lica, kao i da se ono bavi djelatnostima od opšteg interesa.

„Tako smo i pokrenuli inicijativu da se Put partizanskog proboja prekategorizuje u regionalni. Odlukom Vlade Republike Srpske prije tri godine put Međuvođe Mlječanica- Gornji Jelovac postao je regionalni i u septembru prošle godine dijelom je asfaltiran, u dužini 3.200 metara.”, priča Prodan.

Navodi daje ostalo da se asfaltira još 2.100 metara do zaseoka Trubarci u Mlječanice, čime bi se skratio put od Prijedora do Mlječanice za oko šest kilometara. Cilj osnivanja Zavičajnog društva bio je i da se aktivizmom ljudi, koji imaju volju i htjenje, Jelovcu ostavi vidljiv trag.

„Taj trag bi se ogledao kako u infrastrukturi, tako i u umjetničkom djelu. Želja nam je da ove godine izdamo zbirku pjesama naših Jelovčana, onih koji pišu pjesme, ali i onih iz susjednih sela Pogleđevo i Cma Dolina, jer ako čovjek ne ostavi trag, onda biva da nije ni postojao”, zaključuje on.

Prodan dodaje da u Zavičajnom društvu“ Patnja Jelovac Prijedor“ ima 15 aktivnih članova, kao i da da imaju više od 100 simpatizera.Među njima su i uspješni pjesnici.

„Pišu pjesnici Milena Reljić, Milan Stojanović, Duško Pitipović, Rajko Mudrinić, koji je još 1971. godine izdao svoju zirku pjesama „Vama pod Kozarom“. Tada je štampana u 11.000 primjeraka. Kada danas to kažemo, onda to zvuči nevjerovatno“, navodi Prodan.

Objašnjava i da je Patrija brdo koja je prevoj od rijeke Mlječanice do Jelovačke rijeke, te da je upravo preko Patrije izvršen proboj ustaško- nacističkog obruča u julu 1942., zbog čega je i put dobio naziv Put partizanskog proboja. Ističe da su mještani ponosni na ¡storiju svog sela.

Podsjeća da se 19. jula u zaseoku Macure služi parastos kod grobnice iz Drugog svjetskog rata, u kojoj je pokopano 312 žrtava od čega 75 djece do 14 godina života. Taj datum se odlukom Odbora za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, obilježava kao Dan sjećanja na ubijenu i umorenu djecu od ustaša u NDH.

„Kultura sjećanja je nešto što je usađeno u našeg čovjeka počev od 1967. godine kada je prvi put održan veliki narodni zbor kod spomenika na mjestu proboja na Patnji. Godinama je ovo selo, jer riječ je o rubnom području između dvije komune, dubičke i prijedorske, bilo u zapećku svih zbivanja. Nažalost, ni u fokusu vlasti u Prijedoru. Poslednjih godina ovdje se nešto dešava. Ljudi su prepoznali potrebu ovog, ali i drugih sela”, priča Prodan i naglašava da je Gornji Jelovac zbog prirodnih ljepota, za one koji ovdje žive, ali i one koji u njega rado dolaze, raj na zemlji.

„Sve mi je lijepo ovdje, ovo je raj na zemlji. Ovdje je čovjek toplog srca, čovjek koji je domaćin, koji je gostoprimljiv. Ovdje kod koga god da svratite, u koje god doba dana i noći da dođete, bićete počašćeni na najljepši i najsrdačniji način. Prošao sam kroz mnogo srpskih područja i uočio daje naše Potkozarje jedan specifičan prostor, po dobrodošlici i toploj ¡iskrenoj riječi”, tvrdi Prodan.

Gornji Jelovac je imao veliki značaj i u odbrambeno-otadžbinskom ratu. Život za otadžbinu i Republiku Srpsku dalo je 20 vojnika iz ovog sela. Predsjednik Mjesne boračke organizacije Vladimir Bojanić dodaje da je veliki broj boraca i obolio tokom boravka na ratištu.

„Sada nas ima oko 50 živih koji smo učestvovali u ratu. Život je težak, posebno onih koji su mladi otišli u rat i mladost proveli u ratu i rovu, a kada se nesrećni rat završio nisu dobili posao. Neki se bave poljoprivredom, neki su našli posao u inostranstvu,ili u Prijedoru, ali imamo pojedinaca koji su baš u teškom stanju. Neki žive od boračkog dodatka, a to je minimalno, to je samo da se preživi“, ističe Bojanić.

Podsjeća da je iz Gornjeg Jelovca Radenko Đapa, prva žrtva minulog rata. Ubijen je na Urijama u noći između 30. aprila i 01. maja 1992. godine, kada je imao 20 godina.

„Niko do dan danas nije odgovarao za ubistvo Đape. Njegova majka ostala je sama u dotrajaloj kući čiji su podovi truli, a prozori šuplji. Put do njene kuće je loš. Ljut sam na predstavnike Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila što joj nisu pomogli barem da joj se kuća sredi, ili da dobije stan. Ja odem pa joj kupim šta treba i odvezem je doktoru.“, navodi Bojanić.

Po njegovim riječima Mjesna boračka organizacija traži način da renovira spomenik poginulim borcima koji se nalazi pored škole i da dobije makar jednu prostoriju u ovom objektu, u kojem više nema nastave.

“Tražimo da dobijemo prostoriju, jer škola ne radi, pa da napravimo Spomen sobu kada naša djeca dođu da ne zaborave tu prolivenu krv. U školi je i ploča sa slikama poginulih” poručuje Bojanić.

U objektu područnog odjeljenja Osnovne škole „Petar Kočić“ je i kancelarija Mjesne zajednice Gornji Jelovac. Predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Radomir Macura kaže da ovaj objekat prokišnjava i da očekuju pomoć od Gradske uprave sa ciljem da se spriječi propadanje objekta.

„Ovu školu napravio je Žarko Zgonjanin, jer tu je omladinski bataljon izginuo. Stariji ljudi kažu da je toliko ljudi ubijeno da se moglo ići sa lesa na leš od brda Patrija do skretanja u zaseok Cvijić“, navodi 82 godišnji Macura. Zbog brdovitog reljefa i malih parcela Gornji Jelovac nema većih poljoporivrednih imanja.

„Najbolje bi bilo obezbijediti plastenike i mehanizaciju za plastenike. Starija populacija je ostala u selu i malo mlađih ljudi ima, tako da bi najbolja bila plastenička proizvodnja. Mnogo mladih ljudi je otišlo trbuhom za kruhom preko Une, Save i Drave. Otišli su tražiti posla, jer ovdje nisu cijenjeni,a nisu ni plaćeni. I sramota je da ne može ta privreda krenuti i da ljudi ostanu ovdje, svoj na svome“, navodi Macura.

POŠTU DOBIJAJU IZ KNEŽICE, A LJEKARU IDU U PRIJEDOR

Mještani Gornjeg Jelovca kažu da im je veliki problem što nemaju nijednu trgovinu, pa u nabavku moraju ići u susjednu Knežicu u Kozarskoj Dubici, ili u Prijedor, koji je 12 kilometara udaljen od ovog mjesta. Nemaju ni porodičnu ambulantu, pa kod Ijekara putuju u Prijedor. Navode da im je potrebna i poslovnica Pošte, jer sada poštu dobijaju iz Knežice. Iz ovog dubičkog mjesta dolazi i veterinar. Područno odjeljenje Osnovne škole „Petar Kočić“ ove godine nije imalo đaka. U122 kuće deset zaselaka Gornjeg Jelovca živi oko 317 stanovnika.

ZBOG DODIKA DOBILI ASFALT

Ni teška, ni slavna ¡storija iz Drugog svjetskog rata Gornjem Jelovcu, po riječima mještana nije do skora pomogla da put Gornji Jelovac-Mlječanica-Međuvođe, koji je poznat kao Put partizanskog proboja, dobije asfalt, a time i bolju prohodnost do spomenika na Patriji. Navode da su im mnogi lokalni političari dolazili i obećavali asflat, ali sve je na obećanjima i završavano. Tek kada je u zaseoku Macure u Gornjem Jelovcu 19. jula 2021. bivši srpski član Predsjedništva BiH, a sada predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik prisustvovao prvom obilježavanju Dana sjećanja na ubijenu i umorenu djecu od ustaša u NDH naišli su na njegovo razumijevanje. Dodik je tada ocijenio da je neprihvatljivo da do zaseoka Macure u Gornjem Jelovcu nema asfaltnog puta, ističući da za to nije znao, te poručio da će asfalt biti urađen. „To je najmanje što možemo da učinimo kako bi se naše sjećanje i pamćenje poboljšalo”, rekao je tada Dodik. Obećanje je i održao, a nakon toga veći dio puta je i asfaltiran.

Izvor: kozarski