Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog Atanasija Velikog, najprogonjenijeg sveca u istoriji hrišćanstva.
Sveti Atanasije Veliki od ranog djetinjstva bio je posvećen vjeri. Kao đakon arhiepiskopa Aleksandra, bio je na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji. Na ovom skupu svetac se proslavi svojom učenošću, blagočešćem, i revnošću za Pravoslavlje.
Umnogome je doprinio da se arijanstvo suzbije, a pravoslavlje utvrdi. Smatra se da je rođen u gradu Aleksandriji ili možda u obližnjem gradu Damanhur u delti Nila, negdje između 293. i 298. godine.
Pisao je “Simvol vjere”, koji je bio na Saboru usvojen. Po smrti Aleksandrovoj, Atanasije bi izabran za arhiepiskopa Aleksandrijskog. U zvanju arhiepiskopskom ostane preko 40 godina, a gotovo kroz cijeli život svoj bio je gonjen od jeretika. Od careva najviše su ga gonili: Konstancije, Julijan i Valens; od episkopa Jevsevije Nikomidijski, sa još mnogim drugim; a od jeretika Arije i njegovi sljedbenici.
Bio je prinuđen da se krije od gonitelja čak i u bunaru, u grobu, po privatnim kućama, pustinjama. U dva maha morao je bježati u Rim. Tek pred smrt proživio je neko vrijeme mirno kao pastir dobri usred dobrog stada svoga, koje ga je istinski ljubilo.
Malo je svetitelja koji su bili tako bezobzirno klevetani i tako zločinački gonjeni kao on, no njegova velika duša sve je trpeljivo podnijela radi ljubavi Hristove i najzad izašla pobjedonosna iz cijele te strašne i dugotrajne borbe. Za savjet, utjehu i moralnu potporu često je odlazio Svetom Antoniju, koga je on poštovao kao svog duhovnog oca. Umro je 373. godine. Malo prije smrti rukopoložio je svog prejemnika, episkopa Petra.
Narodna vjerovanja i običaji
Na jugu Srbije do danas je živi legenda a o tome kako je đavo iskušavao Svetog Atanasija prerušivši se u najljepšu djevojku koja ga je mamila da se odrekne Boga i pridruži joj se u obožavanju nečastivog. Sveti Atanasije je prozreo ovu prevaru i zamolio djevojku da mu pokaže đavoljsku moć tako što će uskočiti u mali ćup. Ona je to učinila, a monah je odmah zatvorio posudu i bacio je u more. Legenda kaže da je ćup godinama plutao, sve dok ga nisu pronašli ribari koji su ga otvorili.
Stari kažu da čim zagrmi, đavo pomisli da to ide Sveti Atanasije, uplaši se i odmah uskače u posude. Zato je važno da se na današnji dan svi sudovi drže čvrsto zatvoreni.
U nekim krajevima Srbije, Svetog Atanasija slave vodeničari koji vjeruju da tog dana đavoli vrebaju u virovima, pa ni vodenice tada ne rade.
