U selu Mičije na Kozari kiša je pokvarila put, potoci i rijeke izlili se iz korita, ljetina je ugrožena, pčele su stradale, a voće loše rodilo.
Danima ništa ne može da se radi. Ovako Angelina Ćorković (75), povratnica koja je preporodila Mičije, odgovora na pitanje, kako je i šta radi.
Baka Angelina nije ni znala da se danas Međunarodni dan zajedničkog života u miru, jer ona se svakog dana, na svoj način bori za mir, napredak i dobre komšinske odnose.
Obnovila je svoje imanje uništeno u ratu, angažovala komšije iz ovog i susjednih naselja i podstakla ih na zajedničke akcije za zajedničku dobrobit.
Nije je obeshrabrilo ni to što su njen gotovo pusti zavičaj, pun ruševina i napuštenih kuća, neki nazvali “Mičije, selo ničije”.
1 od 4
Otkako se Angelina vratila, ova priča više ne važi.
O baki Angelini, kraljici pustog sela na Kozari, Srpskainfo je pisala prošle godine i ta je reportaža mnoge dirnula i podstakla na razmišljanje.
– Poslije vaše reportaže, mene su zvali iz cijelog svijeta. Čestitaju, zahvaljuju, podržavaju… Ja sam čuvar sela, očigledno. Od toga ne odustajem, ne predajem se. Zato, hvala vama i svim drugim novinarima na interesovanju. Svi ste uvijek meni dragi gosti – kaže baka Angelina.
Ona se iz Austrije davno vrtatila u zavičaj. I sada je, kao i prvih povratničkih dana, bez obzira na teškoće, uvjerena da su Mičije za nju centar svijeta.
Baka Angelina je u zavičajnom selu na Kozari svojim rukama stvorila svoje malo carstvo.
Podsjećamo, na 200 dunuma oranica, pašnjaka i voćnjaka, Angelina je je jesenas proizvela stotine kilograma jagnjećeg mesa, više od 2.000 litara rakije, 20 tona šljive, kruške, jabuke i drugog voća, izvrcala tonu i po meda…
Posijala je 30 duluma pšenice i 20 duluma zobi. Ima i stado od 100 ovaca, jato kokoški i druge živine, hiljadu stabala šljive, 500 grmova aronije, 70 stabala lješnika.
Zasadila je i dunje, a priprema parcelu za mladi šljivik. Osim toga, brinula je i o više od stotinu pčelinjih društava. Ali, košnice je zadesio pomor.
– Zimus i tokom proljeća, zbog ovako lošeg vremena, uginulo mi je pedeset pčelinjih društava. Ostalo je sedamdeset. Njih sada prihranjujem, jer nema polena ni paše. Eto, prošle godine pčele su hranile mene, a ove hranim ja njih. Upravo danas stavljam pogače u košnice – raportira baka Angelina.
Ipak, optimizam je ne napušta. Često ponavlja riječi nade i govori o planovima za bolji život. Sada joj je na dnevnom redu kilometar i po seoskog puta.
Angažovala je, kaže, nekoliko radnika da okrče zapuštenu cestu, kojom se sada može proći samo traktorom.
– Spremam se da odem i do Grada, zamoliću načelnika i gradsku vlast da pomognu, da nam daju šljunak a kasnije i asfalt. Put treba svima, bez puta nema života, a ovdje je tako lijepo. Šteta je zapustiti selo i cijeli ovaj kraj – kaže Angelina Ćorković.
