Milana Kesić (19) iz Prijedora, koja je prototip gimnazijalca i učenika generacije, priprema se za studiji medicine, a kada bi sada birala specijalizaciju kaže da bi njen izbor bio oftalmologija.
Milana će krajem mjeseca na prijemni ispit na Medicinski fakultet u Beogradu, a prijavila se i na Elektrotehnički fakultet u Ljubljani, a ako bude primljena na oba, izabraće medicinu.
– Najviše volim matematiku, a biologija i hemija su sad u četvrtom prevladale zbog fakulteta. ETF je opcija, ali ne vidim sebe za računarom i zato se sada intenzivno pripremam za medicinu – istakla je Milana za Srnu.
Među zaključnim ocjenama, Milana nikada nije imala manje od pet. U toku godine dobije po jednu-dvije četvorke u dnevnik, a manje od četvorke nikada. Profesori Gimnazije “Sveti Sava” saglasni su da su učenici poput Milane vrijedni mijenjanja postojećih pravilnika o nagrađivanju.
Nastavničko vijeće smatra da za isticanje ovakvih đaka treba naći načina više nego što to važeći akti dozvoljavaju koji ističu značaj vannastavnih aktivnosti kojim se Milana nije bavila.
Milanin razrednik i profesor istorije Dejan Karlica istakao je da je Milana đak koji sebi postavlja visoko ciljeve i sama svoje granice ispituje.
– Bila je samo učenik, ali, ponavljam, asocijacija je na pojam učenika generacije. Pitanje je kada će se takav đak ponoviti. Ona nije produkt sistemskog rješenja nego se takmiči sama sa sobom, sebi visoko postavlja ciljeve i sama svoje granice ispituje. Opisujem je kao nepodnošljivu lakoća postojanja. Samozatajna, tiha, blaga, promišljena u najpozitivnijem smislu – govori Karlica koji ove godine navršava dvije decenije radnog staža u prijedorskoj gimnaziji.
Karlica ističe da, kao jedan od načina provjere učeničkog znanja, praktikuje kviz od 15 faktografskih pitanja sa rokom od 15 minuta za odgovore, a učenik koji najbrže odgovori tačno na sva pitanja, dobija nagradu.
– Prve generacije su dostigle sedam minuta, pa ja onda to vremenom padalo na šest i nešto, a onda se pojavila Milana i uspjela to sve za dvije i po do tri minute – ističe Karlica.
On je dodao da svom sinu, kćerki i osnovcima, pokazuje Milanine ocjene u dnevniku.
– Lani, sve i jedna petica, čude se, dive. Ove godine kažem im: pogledajte šta se desilo! Gledaju, šta je sad, kod Milane četvorka, razrogačili oči, u šoku – navodi Karlica.
Gimanzija ima pravilnik o dodjeli nagrada i priznanja od 2009. godine, ali njime nije predviđen način na koji bi se istakli i učenici poput Milane – gimnazijalci u najvišem smislu te riječi.
– Imali smo mi u praksi reagovanja ad hok na slične slučajeve, ali sada to želimo da unesemo i u dokument, da ne bi ostalo na tome da zavisi od dobre volje. Učenik generacije ove godine bio je Miloš Romčević, izuzetan iz matematike i fizike, veoma uspješan na takmičenjima, svestran – gluma, muzika, učešće u društevnim dešavanjima. Iza njega, po broju bodova, Una Kiš – odgovorna, sistematična, u potrebi za liderstvom, društveno angažovana, visokih organizacionih afiniteta. Oni su u mom odjeljenju, njih dvoje tehnički imaju više bodova od Milane i to niko ne dovodi u pitanje, ali se i đacima poput nje mora dati satisfakcija koju zaslužuju – kaže Karlica.
On smatra da je teško uklopiti život, pa i školski, u šablone, matrice, pravilnike, jer su oni crno-bijeli, a život je iznijansiran sa hiljadu boja.
– Drugima nije dato ništa što nisu zaslužili na svoj poseban način i što im ne pripada, ali se bojim da je Milani uzeto. Pozitivni primjeri su prijeko potrebni ovom posrnulom društvu, a Milana, Una i Miloš to svakako jesu – istakao je Karlica.
Luka Radišić (18) dijelio je s Milanom gimnazijske učionice, a za nju kaže da im je bila uzor tokom školovanja, a da se ništa manje nije ostvarila i na polju prijateljstva.
– Kada kažemo da ne postoji učenik koji može biti najbolji iz svih predmeta, pravimo grešku, jer je Milana takva. Dokaz je da se marljiv i predan rad uvijek isplati, a njezine kvalitete će joj pomoći u postizanju uspjeha u svemu što radi – rekao je Luka.
Milanina mlađa sestra, Teodora je drugi gimnazije, takođe odlikašica i veoma talentovana za likovnu umjetnost. Brat Pavle je trogodišnjak, mama Svjetlana je magistar farmacije, a otac Aleksandar urolog.
– Ona je takva. Nikada je nismo forsirali ni za šta, naprotiv. Govorimo joj da manje uči, da se opusti. NJena skromnost je nama briga. Vrijedna, preodgovorna, emotivna, sikirljiva, perfekcionista – ističe otac Aleksandar.
Autor: SRNA/Srpskainfo