Nakon 13 godina ponovo je došao u Prijedor. Svojim nastupom oduševio je sve prisutne na 16. Festivalu crteža i muzike. Matija Dedić, poznati zagrebački džez pijanista i kompozitor priča za “Kozarski vjesnik” da je prijedorska publika nešto što se rijetko viđa.
“Prijedorčani su gostoljubivi. Bio sam posljednji put ovdje 2010. godine sa svojim ocem. Neka ovi ljudi ostanu ovakvi kakvi jesu, jer su stvarno divni”, priča Dedić.
Dedić je poznato ime u svijetu muzike, a odrastao je uz dvije najveće muzičke veličine Arsena Dedića i Gabi Novak.
“Genetika je to. Muziku sam osjećao od malih nogu. Piano mi je bio tri metra od kreveta. U Muzičku školu sam krenuo sa pet godina, prije nego u opštu obrazovnu. Prošao sam, što bi se reklo, sito i rešeto sa ruskom profesoricom sa kojom nije bilo šale. Kada sam završio srednju školu, džez mi se zavukao u tijelo potpuno, pa sam odlučio da sa 18 godina upišem džez akademiju u Gracu. I, to je bila jedna od mojih najboljih životnih odluka. Živio sam u 21 kvadratu. Vježbao po 10-12 sati dnevno. Htio sam nadoknaditi i sve ono što sam kao sin Arsena i Gabi bio lišen. Svirao sam svadbe, na ulici u Gracu i to me ispunjavalo”, ističe ovaj poznati zagrebački muzičar.
Matija se u Zagreb se vratio 1997. godine kada je ispekao svoj znat. Priča i da je izbjegavao da ga direktno porede sa roditeljima.
“ Od oca sam naslijedio ljubav za talijansku i brazilsku muziku, a majka je jedno vrijeme izvrsno plivala u džez vodama i nastupala sa velikim imenima tog žanra. Sa ocem sam počeo nastupati tek kao 30- godišnjak. Zvao je on mene nekada da budem gost, ali za nastupe je čekao moju zrelost”, kaže Matija.
Dedič priča da iza svakog uspješnog čovjeka stoji dosta truda i rada.
“Ne mogu se žaliti. Imam lijep rejting u regionu. Sviram paralelno i u inostranstvu. Zanat je specifičan, ali baš zna biti težak”, dodaje on.
Sve to bilo bi i bezuspješno da nema dobre povratne informacije od strane publike.
“Bitna je ta povratna reakcija. Potrebno je sa publikom podijeliti svoje ideje u nadi da će ih ona prihvatiti i onda smo svi zajedno srećni i zadovoljni”, naglašava Matija.
Uz muziku je odrastao i nikada nije pomislio da odustane od toga.
“Šta bih drugo radio da sam pomislio da odustanem? To je jedino što znam da radim. Planova imam i za naredni period. Uskoro mi izlazi album povodom 50 rođendana. Tome sam sad posvećen”, navodi Dedić.
Za kraj otkriva daje pored muzike njegova ljubav i košarka.
” Sa 1.67 sam igrao u trećoj austrijskoj ligi. To mije bio neki bjegod muzike. Sjećam se jedne nedjelje dok sam bio na košu, prišao mi je jedan čovjek i pitao me “Možemo li se upoznati?” Primjetio je da nisam sportski tip, ali je istakao da imam talenta i za to. Tako da, eto. Osim muzike volim i košarku”, kaže ovaj vrsni umjetnik.
USPOMENE NA NASTUP S OCEM
“Drago mije da sam ponovo u Prijedoru. Bio sam prije 13 godina u Galeriji “Sreten Stojanović” sa svojim pokojnim ocem. I, sad kad sam ponovo tu obuzete su me emocije koje ni sam sebi ne mogu opisati. Moj otac će i ovaj put kroz muziku biti prisutan sa mnom na ovom mjestu” rekao je Dedić.
