Stanko Ignjatović iz Žepča godinu i po dana je živio na smetljištu. On je sam pravio svoju kuću i živio pod šatorom osam mjeseci.
Odlagalište smeća, mjesto koje građani u svakom gradu izbjegavaju u širokom luku, bio je Stankov dom.
Stanko nema penziju, nego samo 150 KM socijalne pomoći. Često je gladan, pa jede travu, žabe, puževe, ptice, a najslađi su mu crvi iz drveta.
Stanko čak ima i jedan recept za pripremu puževa, piše Slobodna Bosna.
Ovaj čovjek je ranije rekao da su mu jednino pomagali Romi, te da mu je jedino društvo pravio njegov pas.
– On je moja jedina utjeha, sa njim razgovaram, da, i nije me stid – rekao je Stanko ranije za N1.
No, kako je moguće da jedan čovjek živi na deponiji smeća? Rekao je tada, da je to jedina mogućnost, jer je smještaj u kojem je boravio ranije još manje uslovan.
U Centru za socijalni rad u Žepču upoznati su sa ovim slučajem.
– Prije rata je izgubio stanarsko pravo na jedan stan u Zenici, jer nije na vrijeme podnio zahtjev za povrat imovine. Nakon problema u vanbračnoj zajednici sa jednom gospođom, istjerala ga je iz kuće i on sada živi na smetljištu – rekao je ranije Edin Šišić, tadašnji direktor Centra za socijalni rad Žepče.
