U srpskoj gramatici pisanje pojedinih riječi zna da napravi ozbiljan problem, a među tim riječima su “dječiji” i “dječji”.
Česte nedoumice nastaju upravo kod ovakvih riječi, pa mnogi ljudi često zastanu kada treba da ih napišu.
Pridevski sufiks -ji može imati i oblik -iji, ali se preporučuje upotreba kraćeg nastavka: božji, čovečji, kokošji, kozji, lisičji, mačji, pačji, prepeličji, vražji, vučji, zečji itd.
Dužem obliku prednost se daje kad se osnova završava suglasničkom grupom, radi lakšeg izgovora: čavčiji, guščiji, ovčiji, plovčiji, vrapčiji itd.
