Žičani instrumenti iz skromne podrumske radionice Jefte Čolića u selu Babinac blizu Kostajnice, dospjeli su u cijeli svijet, jer se njihov zvuk, kao i glas o dobrom majstoru, daleko čuje.
Jefto, je često pričao da tamburice sa dvije i tri žice, gitare, basprimove i druge žičane instrumente pravi pola vijeka. Ovaj zanat naučio je u mladosti od oca Marka koji je bio poznat u ovom kraju po izradi muzičkih instrumenata, ali i po sviranju.
Sklonost majstorluku je tradicija u našoj porodici. Izrađujemo alatke za poljoprivredu, mašine, novotarije od gvožđa, svakojake drvenarije… Ja sam to naslijedio i sa majčine strane. Ona se zvala Joka Marjanović, porijeklom je iz Bačvana. I njeni su bili čuveni majstori – pričao je Jefto za Srpskainfo, pokazujući nekoliko instrumenata koje je izradio.
Ova, na daleko čuven majstor napravio je tamburicu od oklopa kornjače. I o tom poduhvatu, mnogo se pričalo.
1 od 3
– Raspitivao sam se da li je ko i gdje pokušao da od kornjače napravi žičani instrument, ali takav primjer nisam pronašao. To me ohrabrilo da se okušam, da se dokažem, i uspio sam – objasnio je Jefto Čolić svoju maštovitu ideju koju je, zahvaljujući vještim rukama, pretvorio u stvarnost.
– Zvuk je specifičan, zvonak, čak je bolji nego kod tamburica od drveta. A trebalo je mnogo strpljenja, svaki potez morao je biti veoma pažljiv jer greška bi sve pokvarila. Sada sam veoma zadovoljan svojim eksperimentom – govorio nam je Čolić, na daleko poznat po svojim rukotvorinama.
Jeftina radionica je od kamena, u podrumu ispod stare kuće. Ona je preživjela i Drugi svjetski rat, njemačku ofanzivu na Kozaru kada je kuća zapaljena
1 od 3
Jeftu su njegova porodica, komšije, prijatelji, na vječni počinak, na groblje u selu Petrinja kod Kostajnice, ispratili u ponedjeljak 28. augusta. Otišao je u 76. godini. Zaćutale su tog dana žice njegovih tamburica.
Nasljednici
Govorio je Jefto Čolić, da u poslu i zanatu kojeg je mnogo volio ima nasljednike, sina Zorana i unuka Aleksandra, koji pokazuju solidno interesovanje. Oni, bez obzira što su izučili škole modernog doba, umiju napraviti svadbene ploske ili buklije, a uključuju se i u druge inovacije.
U Jeftinu kuću, svojevrsnu izložbenu postavku žičanih instrumenata, dolaze muzičari iz mnogih mjesta, iz daleka.
Za Jeftu Čolića najveću radost, bila je puna kuća svih generacija opredijeljenih da ovdje žive.To su sin Zoran, snaha Draženka, unuk Aleksandar, unuka Tina, praunuk Konstantin…
