Zapad u BiH, koja je članica UN, najflagrantnije krši osnovno načelo međunarodnog javnog prava – načelo suverene jednakosti svake države koje kaže da se niko ne može miješati u unutrašnja pitanja bilo koje zemlje, jer o tome mogu da odlučuju samo njene nadležne institucije, izjavio je pravni savjetnik srpskog člana Predsjedništva BiH Milan Blagojević.
Blagojević je rekao da su stvari tako postavljene u Povelji UN i da to ne može negirati niko, ma koliko moćan bio, poput SAD, Njemačke ili drugih država, te da same ili udružene sa drugim državama ne mogu da se stave u poziciju da nametnu nekog ko će po ličnoj procjeni donositi zakone BiH koja je članica UN.
On pojašnjava da Povelja UN dozvoljava da se tako nešto uradi samo kada je riječ o nesamoupravnim teritorijama, kao što su danas Zapadna Sahara i Gibraltar, ali ne i nad članicima UN među kojima je i BiH.
Podsjećajući da je više od 45 rezolucija Savjeta bezbjednosti UN posvećeno BiH, Blagojević je naveo da Zapad u obraćanju BiH veoma cinično kaže “poštujući teritorijalni integritet i suverenitet BiH”.
Tako i treba, dodao je Blagojević, jer je BiH međunarodna priznata članica UN, sa čime se i Republika Srpska saglasila potpisujući Dejtonski sporazum.
– E sad taj Zapad nama kaže to, ali odmah zatim nam kaže – nećete vi sami sobom upravljati nego ćemo mi, ali nećemo ni mi baš “prljati ruke” već ćemo se poslužiti instrumentom koji se zove OHR i iz kojeg sam ja izveo neologizam ohaerologija i postavio sam te temelje teorije ohaerizma odnosno ohaerologije – izjavio je Blagojević u Doboju tokom sinoćnje promocije svoje nove knjige “Ubiće nas neznanje i pohlepa”.
On je pojasnio da je u naslovu knjige sublimirao procese od 1997. godine u dejtonskoj BiH s ciljem da ih sačuva u pisanom tragu i otrgne od zaborava, te naveo da se knjiga sastoji iz dva dijela – u prvom uvodnom opisuje proces i put izbavljenja iz nametnog kolonijalizma koji je prihvaćen, a drugi se sastoji iz 86 eseja.
– Nadam se da sam bio jasan šta Zapad radi od 1997. godine. Oni to zovu Bonski zaključci, međutim nisu. Bonskim zaključcima potpisali su međusobni sporazum SAD, Velika Britanija, Kanada, Francuska, Njemačka, Italija i onda su one tim sporazumom u suštini po svojoj pravnoj prirodi rekle – evo mi pozdravljamo namjeru visokog predstavnika da upotrijebi svoja ovlaštenja koja uključuju nametanje odluka o bilo kom pitanju koji on smatra potrebnim. To vam je ono što piše u članu 81 Povelje UN, a što znači – evo mi smo se sporazumjeli da ti visoki predstavniče upravljaš – rekao je Blagojević.
To bi, kako je naveo, moglo da je BiH nesamoupravna teritorija kao što je Gibraltar, ali BiH nije to, već je međunarodno priznata članica UN.
On je poručio da lijek za takav sporazum, koji je protivan Povelji UN, postoji u članu 103 ove povelje koji kaže da u slučaju da se međusobno suprotstavljaju Povelja UN i bilo koji drugi niži akt, u ovom slučaju takozvani Bonski sporazum, prednost ima Povelja UN.
– Ima i Konvencija UN o pravu međunarodnih ugovora između država i drugih organizacija, takozvana Bečka konvencija koja u članu 53 propisuje da kada je neki ugovor ili sporazum poput ovog Bonskog suprotan bilo kom opštem imperativnom načelu međunarodnog prava, takav je sporazum ništavan – naveo je Blagojević.
On je poručio da postoje međunarodni pravni mehanizmi poput Međunarodnog suda pravde UN pred kojim, zbog povrede suvereniteta BiH, mogu da se tuže sve države potpisnice Bonskog sporazuma koji je suprotan Povelji UN i zatraži zabrana daljeg uplitanja visokog predstavnika, kao i Savjeta za provođenje mira koji nije propisan nijednim izvorom međunarodnog prava već je nametnut nasiljem.
– Drugi način je da se zatraži savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde UN, jer prema članu 96 Povelje UN Generalna skupština ili Savjet bezbjednosti mogu u svakom trenutku da od Međunarodnog suda pravde zatraže savjetodavno mišljenje o bilo kom pravnom pitanju – rekao je Blagojević.
On je naveo da je iznenađen što se već 26 godina, počevši od 1997. godina kada je tadašnji visoki predstavnik Karlos Vestendorp prvi počeo da nameće zakone, ne pokreću ti mehanizmi, što mogu da učine države potpisnice Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH.
Blagojević kaže da je zabrinut što se o ovom pravnom nasilju ćuti u Srbiji kao potpisnici Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali i što Narodna skupština Republike Srpske 26 godina ne donosi akt kojim se obavezuje srpski član Predsjedništva BiH da se u Predsjedništvu donese odluka o pokretanju postupka da se pred Međunarodnim sudom pravde UN tuže zemlje potpisnice Bonskog sporazuma kojim je povrijeđen suverenitet BiH.
On je rekao da je svjestan političke realnosti prihvatanja takve odluke od druga dva člana Predsjedništva BiH, ali poručuje da je riječ o prvom važnom koraku.
– I formalno ćemo dobiti potvrdu onoga što vrlo dobro znamo a to je da je “car go”, odnosno da se radi o koluzionom projektu zapadne političke zajednice i bošnjačkog političkog Sarajeva i njihovog međusobnog šurovanja, te da je sve što je do sada urađeno od visokog predstavnika i OHR-a urađeno suprotno međunarodnom pravu i Ustavu BiH, a na štetu Republike Srpske – istakao je Blagojević.
On je naveo da Narodna skupština Republike Srpske, po očekivanom dobijanju odbijenice od druga dva člana Predsjedništva BiH, ima mogućnost da na posebnoj sjednici traži od nadležnih organa Srbije da pokrenu tužbu kod Međunarodnog suda pravde UN ili pokrene proceduru da Generalna skupština UN usvoji rezoluciju kojom traži od Međunarodnog suda pravde savjetodavno mišljenje da li je ugrožen suverenitet BiH.
Blagojević je ukazao na to da sudovi u Republici Srpskoj imaju pravnu osnovu da svojim presudama ukažu na neustavnost odluka visokih predstavnika, “što oni ne čine već prihvataju i primjenjuju takvo pravno nasilje”.
Recenzent knjige Slobodan Nagradić rekao je da je Blagojević u svom pisanju pravno dezavuisao poteze visokih predstavnika u BiH i Kancelarije OHR-a, institucije BiH poput Ustavnog suda, Suda BiH i istupa drugih autoriteta, te da je najsloženije pravne procese opisao vrlo jednostavnim jezikom, dostupnom prosječnom čitaocu.
Izdavač knjige “Ubiće nas neznanje i pohlepa” Nenad Novaković kaže da je riječ o značajnom djelu u kojem Blagojević, u borbi za istinu, procese u BiH sagledava egzatno pravno kroz činjenice, akte, zakon.
