Aktuelni ambasador BiH pri UN Zlatko Lagumdžija iznio je neistinu da je “Austrija 45 godina poslije Drugog svjetskog rata ušla u ЕU i dan prije nego je ušla u ЕU, četiri velike sile su donijele odluku da Austrija više nije njihov protektorat” – naveo je profesor ustavnog prava Milan Blagojević reagujući na Lagumdžijinu izjavu.
Tekst profesora Blagojevića prenosimo u cijelosti:
Zlatko Lagumdžija, aktuelni ambasador BiH pri UN, gostujući na jednoj od ovdašnjih televizija iznio je neistinu da je “Austrija 45 godina poslije Drugog svjetskog rata ušla u ЕU i dan prije nego je ušla u ЕU, četiri velike sile su donijele odluku da Austrija više nije njihov protektorat. Trebalo je 45 godina da se Austrija stabilizuje u modernu državu”.
Ovom neistinom Lagumdžija je u stvari htio da brani nešto što je pravno i moralno neodbranjivo, tj. da i OHR navodno može da vlada u BiH kao državi članici UN i da gazi njenu suverenost nametanjem svoje volje kao zakona u BiH.
Istina o Austriji poslije Drugog svjetskog rata je sasvim drugačija od onoga što je kao neistinu o njoj iznio Lagumdžija.
Naime, od 1945. pa sve do 1955. godine Austrija nije bila država, već okupirana teritorija koja je bila izdijeljena na četiri okupacione zone: američku, sovjetsku, britansku i francusku.
U svakoj od tih zona vlast je vršila okupaciona sila.
Austrija je, tačnije rečeno Donja Austrija, dio Gornje Austrije, Gradišće i znatan dio Beča, sve do 1955. godine ostala pod okupacijom Sovjetskog Saveza i tek će 12. maja 1955. godine Austriji biti priznata nezavisnost.
Sedam mjeseci nakon toga, 14. decembra 1955. godine Austrija je primljena kao država u UN i od tada ona kao država, samo njeni nadležni organi a ne bilo kakav stranac ili OHR, suvereno donosi svoj ustav i zakone te samostalno odlučuje o svim drugim pitanjima od značaja za nju.
Tako je Austrija samostalno pristupila i Еvropskoj zajednici u julu 1989. godine.
Pravo na državnu suverenost bez vladanja OHR-a, prema Povelji UN pripada i Bosni i Hercegovini kao državi članici UN, jednako kao i Austriji, s tim što je BiH primljena u UN u maju 1992. godine.
Povelja UN toliko jasno zabranjuje da bilo ko upravlja državom osim njenih nadležnih institucija i zato ni Dejtonskim sporazumom nije moglo biti dato niti je dato pravo OHR-u da upravlja Bosnom i Hercegovinom, jer bi time bila prekršena
Povelja UN i njen vrhovni pravni princip suverene jednakosti svih država, a bila bi prekršena i zabrana iz člana 78. Povelje UN koja kaže da je zabranjeno da se protektorat (sistem starateljstva) uvodi nad bilo kojom državom članicom UN.
Zato nije moglo biti niti je bilo protektorata nad Austrijom nakon što je u decembru 1955. godine postala država članica UN, a to pravo iz Povelje UN jednako važi i za BiH.
Zbog toga je izjava Lagumdžije da je navodno “institucija visokog predstavnika zamišljena Dejtonskim sporazumom da postoji dok se BiH ne integrira u euroatlantske tekovine”, teška neistina, baš kao što je i neistina da je, kako reče Lagumdžija,
Austrija navodno dan prije nego što je ušla u tadašnju ЕZ bila protektorat četiriju velikih sila.
Tom neistinom, umjesto da brani suverenitet svoje države, Lagumdžija bi da opravda nešto što je neoprostivo, a to je protivpravno upravljanje Bosnom i Hercegovinom od strane OHR-a, kao da BiH nije država nego kolonija ili protektorat, što je teška i u dosadašnjoj istoriji nezabilježena povreda Povelje UN.
Doduše, kad bi Lagumdžija govorio istinu o svemu ovome, srušio bi cijelu konstrukciju ohaerovog protivpravnog upravljanja Bosnom i Hercegovinom.
