Politikolog Nenad Kecmanović rekao je da je već na prve vijesti o ratu na Bliskom istoku u Banjaluci cijela fasada zgrade Palate Republike bila osvijetljena bojama zastave Izraela, dok su se Bošnjaci u BiH našli u “belaju” jer ništa za njih nije tako teško iskušenje kao kada se sukobe njihovi zapadni mentori i bliskoistočna braća po islamu.
– Tada, poput Buridanovog magarca, ne znaju na koju bi stranu. Razum ih upućuje na moćni Zapad, od kojeg 30 godina očekuju da obavi “nezavršene poslove” i napravi im unitarnu državu, a srce ih neodoljivo vuče ka Bliskom istoku, koji je i unutar sebe pocjepan ne samo između sunita i šiita, nego i mnogo više sukobom između nacionalnih i interesa anglo-američkih naftnih kompanija, čiji dioničari sjede u vrhu administracije SAD i korumpiraju domaću elitu – naveo je Kecmanović u autorskom tekstu za “Politiku” pod naslovom “Bliskoistični sukob u BiH”.
On je konstatovao da Bošnjaci u BiH, u novom arapsko-izraelskom ratu, više nisu izdržali u bezuslovnoj podršci SAD, koje su odmah svom snagom “zalegle” iza Izraela, ali nisu podržali ni arapsku braću po islamu, te ocijenio da će se takvim neutralnim stavom u ratnoj situaciji zamjeriti na obje strane, jer su očekivale bezrezervnu lojalnost.
– Bošnjački član Predsjedništva BiH Denis Bećirović izjavio je da je “BiH kao zemlja koja se nalazi pred vratima EU i NATO-a opredjeljena za rješavanje svih problema mirnim putem, uz poštovanje međunarodnog prava”. Međutim, taj stav nije usaglasio sa /srpskim članom Predsjedništva BiH/ Željkom Cvijanović, pa ne može da govori u ime BiH. Zatim, BiH se ne nalazi pred vratima NATO-a jer Srpska je izričito protiv. Najzad, BiH tek pogotovo nije pred vratima EU, nego na dalekom putu kojem niko ne zna kraj. Izuzev ako ono “pred vratima” nije metaforično, nego doslovno. U tom slučaju BiH i jeste, ali će i ostati pred vratima – ukazao je Kecmanović.
On je istakao da je niz istorijskih odgovora na pitanje otkud u Republici Srpskoj tako promptna i odrešita podrška Izraelu, te naglasio da predsjednik Srpske Milorad Dodik prijateljstvo Izraelu potvrđuje u svom stilu, bez nijansi i relativizacija.
– Srbe i Јevreje povezuje zajedničko stradanje u Drugom svjetskom ratu, istrebljenje u Јasenovcu, zajedničko pamćenje ko su bili krvnici i pomagači u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, sa dokumentima koje je Dodik ustupio na čuvanje i pokazivanje Memorijalnom centru “Јad Vašem” u Јerusalimu – naveo je, između ostalog, Kecmanović.
On je naglasio da su odnose sa jevrejskom zajednicom u Republici Srpskoj i sa Izraelom najviše unaprijedili predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik i njegov u Banjaluci najpopularniji savjetnik Arije Livne.
Kecmanović je podsjetio da je zapamćeno da, kada je Srpska bila već na nišanu za odstrel takozvane međunarodne zajednice, u Mahovljane je u posljednji čas sa kompromisom sletjela evropski komesar za spoljne poslove i bezbjednost Ketrin Ešton, koju je dočekao izraelski ministar spoljnih poslova /Avigdor/ Liberman, koji se slučajno zatekao u Banjaluci na dvonedjeljenom godišnjem odmoru.
– Čika Ari je otišao, ali je ostao novoizgrađeni Јevrejski kulturni centar sa sinagogom, koji nosi njegovo i ime njegove majke koja je završila u Aušvicu, kao znak prijateljstva Srpske i Izraela, koje Dodik, kao i povodom aktuelnog rata na Bliskom istoku, potvrđuje u svom stilu, bez nijansi i relativizacija – naglasio je Kecmanović.
On je ukazao da u bošnjačkim kantonima još nisu zabilježene spontane manifestacije muslimanske solidarnosti sa Palestinom, ali “požurio ih je” /Željko/ Komšić, Hrvat izabran glasovima SDA, najprije kritikom “sebičnog stava /bošnjačkog člana Predsjedništva Denisa/ Bećirovića”, a potom i uvredama na račun ambasadorke Izreala.
Kecmanović je podsjetio da se Alija Izetbegović uoči rata u BiH, u okviru svog hodočašća po Bliskom istoku, sastao sa palestinskim liderom Јaserom Arafatom, koji ga je pitao na koga može da se osloni u svijetu, a Izetbegović mu odgovorio “na Amerikance”.
– Јaser je zaključio: “Јa se na njih oslanjam već 60 godina, pa je mom narodu sve gore”. Od tog susreta proteklo je još 30 godina, a kod Arafatovih nasljednika, evo, i dalje je sve gore. Alijini čekaju tek prvih 30 – zaključio je Kecmanović.
