U organizaciji Etno društva “Srpski sokolovi Kozare”, na Urijama je održan istorijski čas posvećen srpskim žrtvama ustaškog pokolja u selima Veliko i Malo Palančište i Gornji Jelovac u oktobru 1942. godine. Predavač Marina Ljubičić Bogunović je istakla da je izuzetnbo važno njegovanje kulture sjećanja i pamćenja. Pojasnila je i šta podraziumijeva kultura pamćenja. “Ona podrazumijeva način na koji ćemo se sjećati određenih stvari. Danas kada se istorijom, odnosno ovakvim događajima kakav je slučaj u Palančištu, bavimo 80 godina kasnije, imamo jedan izuzetno težak zadatak, a to je da sve što budemo radili vezano za to, mora da bude do detalja istraženo. Više ništa ne smijemo da prepustimo slučaju. Za svaku tvrdnju koju iznosimo, koju napišemo, koju govorimo, moramno da imamo ne samo jedan nego što više istorijskih dokaza ili izvora. I na taj način moramo da gradimo naše pamćenje”, kaže Ljubičić Bogunović. Dodala je da jejedini način kojim danas treba da se borimo protiv zaborava jeste znanje i da kultura pamćenja srpskog naroda mora da bude zasnovana isključivo na znanju i istorijskim činjenicama.
Mladi koji su prisustvovali istorijskom času naglasili su da će istorijske činjenice koje će zapamtiti sa ovog predavanja prenositi na naraštaje koji dolaze, napominjući da je nedopustivo istoriju prepustiti zaboravu. “Ovaj istorijski čas je veoma vezan za naše krvavo Potkozarje, to mogu sigurno reći jer je iz Malog i Velikog Palančišta i Jelovca za jednu noć pobijeno preko 160 djece bez ijednog metka. Znači na jedan krvnički način. Djeca su odvođena u logore. Strašno je da se ta istorija naša iz dana u dan gubi”, kaže osamnaestogodišnji Ognjen Stojnić.
U Etno društvu “Srpski sokolovi Kozare” ističu da je njihova obaveza čuvanje običaja i tradicije kroz pjevanje ojkače, ali i čuvanje sjećanja na stradanja srpskog naroda na području Kozare i Potkozarja u ustaškom pokolju 1942. godine. “Pored običaja čuvanja tradicije pjevanja izvorne pjesme ojkače, naša obaveza, obaveza društva je da gajimo sjećanja na stradanja našeg srpskog naroda sa područja Kozare i Potkozarja tokom 1942. godine. Jednostavno, moramo da naš mlađi naraštaj, naše mlađe članove i naše ljude opomenemo da ne smiju baciti u zaborav šta je naša Kozara dala tokom proteklih ratova, a šta nam danas znači naša Kozara”, kaže predsjednik Društva Miljan Banović.
