Pravoslavni vjernici danas obilježavaju Svetog Jakova Persijanca, plemića koji je živio u Persiji na dvoru cara Izdigerda krajem četvrtog i početkom petog vijeka.
Jakov je rođen u Klapi, u hrišćanskoj porodici. Međutim, iako je bio vaspitan u hrišćanskom duhu i imao ženu koja je hrišćanka, Jakov je odlučio da se odrekne svoje vjere kako bi na dvoru dobio plemićku titulu.
Počeo je Jakov da se klanja raznim paganskim idolima, ne poštujući više ni jedan hrišćanski običaj, što je razljutilo njegovu suprugu, ali i majku, koje su mu uputile pismo u kome ga najgrublje osuđuju.
Shvativši da je napravio veliku grešku, Jakov je odlučio da izađe pred cara i prizna mu da je hrišćanin, te da se ubuduće neće klanjati raznim već samo jednom Bogu.
Car se poslije ovog priznanja razljutioi naredio da se Jakov ubije tako što će mu se odsjecati dijelovi tijela. Glava Jakova Persijanca i danas se nalazi u posebnoj kripti u Rimu, dok su mu mošti sahranjene u Portugaliji.
Na ovaj dan važno je izgovoriti besjedu i sjetiti se niko nije bezgrešan, jer savršen čovjek ne postoji. U tome i jeste veličina čovjeka. Sveti Jakov Persijanac svojim primjerom pokazao je da iskrenim kajanjem, čovjek samo može da bude još veći, piše Kurir.
Besjeda
Jedinstvo vjere, braćo, i poznanje Sina Božjeg, Gospoda Isusa Hrista Spasitelja, sjedinjuje dva čovjeka u jednog čoveka, hiljadu ljudi u jednog čovjeka, i mnoge milione ljudi u jednog čovjeka. Jedinstvo vjere u Hrista Gospoda, i pravo pravoslavno poznanje Hrista Gospoda, sjedinjuje ljude jače nego krv, jače nego jezik, jače nego sve spoljašnje okolnosti i materijalne veze.
Kad mnoge duše jedno isto misle, jedno isto hoće i jedno isto žele, onda su te mnoge duše kao jedna duša, jedna velika i moćna duša. Tjelesne razlike pri tome malo znače i malo se uzimaju u obzir. Tako jednolike duše zidaju se u čovjeka savršena, u mjeri uzrasta punoće Hristove. U savršenoj cjelini savršeni su i dijelovi. Svaka hrišćanska duša jeste dio čovjeka savršena.
