epa06942742 A man is seen jogging as the sun sets at Woody Point in Redcliffe, Queensland, Australia, 07 August 2018. The Redcliffe peninsula is situated along side Moreton Bay, 28km north-east from the Brisbane central business district (CBD) and is home to 10,373 people according to the 2016 census. EPA-EFE/DARREN ENGLAND AUSTRALIA AND NEW ZEALAND OUT EDITORIAL USE ONLY
Nova godina, tačnije 1. januar najčešći je datum upisan u kalendar odluka, međutim, prema riječima stručnjaka “oni koji su odlučili da odmah nakon dočeka započnu realizaciju promjena u životu najčešće zavaravaju sebe, jer nam za navike koje vode ka zdravijem životu ili bilo kojoj drugoj promjeni nisu bitni datumi, već je jedino što je potrebno da budemo spremni i istrajni do cilja”.
Psiholog Dragana Ćupurdija kaže da donošenje odluka nije trend modernog doba, već je u pitanju tradicija donošenja novogodišnjih odluka stara oko 4.000 godina. Prema njenim riječima psiholozi pronalaze nova objašnjenja zašto se ljudi ne pridržavaju odluka koje donose, jer više od 90 odsto ljudi ih ne realizuje.
– Poznato je da su odluke počele da se donose još u Vavilonu tokom festivala Akitu, kojim su završavali ciklus, jednu godinu. Postojala je ceremonija sastavljanje liste odluka i obećanja bogovima. Najviše obećanja se odnosilo na plaćanje dugova i vraćanje pozajmljenih predmeta. Ukoliko se ne bi pridržavali odluka bogovi su im okretali leđa, što bi značilo muku i patnju – kaže za Blic Ćupurdija.
U starom Rimu je postojao isti običaj, ali je značenje bilo drugačije, naime, bog početka i mjesec kojim je kod Rimljana počinjala godina nazivao se Janus i smatrali su da može da gleda u prošlost i budućnost“.
– Janusu su Starorimljani povjeravali novogodišnje odluke koje su se obično odnosile na bolje ponašanje. Čak su i rani hrišćani na prvi dan godine razmišljali o greškama koje su počinili i smišljali su kako da ih isprave, da ih ne ponove. Ciljeve su usmjeravali ka sticanju boljih osobina i pravljenju manje grešaka. Međutim, nekadašnje i današnje donošenje odluka nema isto značenje – kaže psiholog.
Zašto odustajemo od obećanja koje dajemo sebi?
Danas se odluke tiču više ličnog napretka od kog okolina nema koristi, dok su od odluka Rimljana i Vavilonaca koristi imali i drugi. Savremeni čovjek donosi odluke koje se tiču uglavnom samo njega.
– Nemamo bogove u današnje vrijeme kojima obećavamo da ćemo trenirati ili prestati da pušimo… Nemamo ni gnev Janusa ako se ne budemo pridržavali odluka. Upravo je nedostatak odgovornosti prema višem autoritetu razlog zašto odustajemo od obećanja koje sebi dajemo. Ako odustanem od odluke niko neće biti oštećen osim mene, većina ljudi tako razmišlja – kaže Dragana Ćupurdija.
Manjim odlukama brže do cilja
Prema njenim riječima britanski psiholog Ričard Vajsmen je istraživao 2007. godine koliko ljudi ostaje dosljedno novogodišnjim obećanjima i ispostavilo se da je od 3.000 ispitanika samo 12 odsto ostvarilo ono što je željelo.
– Vajsmen je napravio listu korisnih savjeta koji bi mogli da pomognu onima koji svake godine donose odluke i krše ih. Najveća greška po njemu je kada se čovjek oslanja na snagu volje, umjesto sebe da prekori zbog slabog karaktera, i zato je bolje da postavi manje, ali ostvarljive ciljeve koji ga neće obeshrabriti. Vajsmen smatra i da nije dobro mijenjati i uvoditi istovremeno deset stvari, već je korisnije rješavati jednu po jednu i svakoj se ponaosob posvetiti, jer kada se svakoj odluci posvetimo ponaosob zadržaćemo jasan fokus na njoj, a tako se izbjegava zamka rasplinjavanja – kaže Ćupurdija.
Slijedite svoje želje, a ne trendove
Psiholog savjetuje da su bolji rezultati ako se ciljevi zapišu i ako se u dnevnik bilježi napredak. Zapisivanjem i kasnijim čitanjem postignutog imamo jasnu sliku napretka što je vidljiv rezultat trud i ključ motivacije.
– Prilikom donošenja odluka ne treba se prisjećati ranijih neuspjeha, jer je to obeshrabrujuće. Bitno je da ne pratimo trendove. Ako svi trče ne moramo i mi da trčimo ukoliko to ne želimo. Razlog za promjenu ili zašto nešto uvodimo treba potražiti u sebi, da je bitno nama, a ne da držimo dijetu zato što to radi komšinica. Ako odluka nije bila naša, već trend onda ćemo lakše odustati. Jako je dobro da cilj prema kojem idemo usitnimo na manje zadatke ili manje korake i da poslije svakog koraka saopštimo rezultat nekome ko nam je blizak – kaže Dragana Ćupurdija.
Psiholog ističe da se mali koraci saopštavaju drugima tek kada su učinjeni, a ne u procesu donošenja odluke. Takođe, povremeno vraćanje starim navikama je normalno i dio je procesa usvajanja novih oblika ponašanja, a kriza ne bi smjela da obeshrabri.
– Ako sam odlučila da smršam, neću za cilj postavljati gubitak 10 kilograma za 10 dana, jer je to nemoguće, već treba da promijenim način ishrane i očekujem da ću za pola godine videti rezultate. Odluku nemojte donositi samo 1. januara i na brzaka. Treba zaista biti spreman za početak promjene i onda ćemo i ostvariti sve- zaključuje Ćupurdija.
