Srpska pravoslavna crkva obilježava Novu godinu 14. januara po starom, julijanskom kalendaru, služenjem molebana, molitve za nastupajuću godinu.
Osim SPC, stari kalendar poštuju još i Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska pravoslavna crkva i monaška zajednica na Svetoj Gori.
– Na selu su se, među srpskim narodom, do Drugog svjetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji, proslavljali Badnji dan i Božić, kao i Mali Božić ili sveti Vasilije, praznici poznati danas i kao pravoslavna Nova godina zbog računanja vremena Srpske pravoslavne crkve prema starom nereformisanom julijanskom kalendaru. Uglavnom se proslavljalo prema ustaljenim obrascima običajne prakse u krugu proširenih porodica ili zadruga – objasnila je svojevremeno za Blic etnolog prof. dr Vesna Marjanović.
Marjanovićeva naglašava da su se u ovom periodu, koji danas nazivamo novogodišnji praznici, do prije nekoliko decenija praznovala tri datuma, ali da nijedan od njih nije bio ni 31. decembar ni 1. januar.
– U tradicionalnom modelu kulture vezanom za drugu polovinu 19. i početka 20. vijeka, Nova godina (1. ili 14. januar) nije se obilježavala u Srbiji, jer je zapravo Božić označavao početak godine, novog ljeta – rekla je ona.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
Vesna Marjanović napominje da su običaji promjenljivi i usklađuju se sa vremenom u kojem se živi. Nekadašnja značenja pojedinih obreda su davno iščezla, jer za njima nije više bilo potrebe u narodu. Tako su se mijenjali i običaji povezani sa proslavljanjem Nove godine.
Istoričar Vladimir Krivošejev objasnio je da je praznovanje Srpske Nove godine počelo u vrijeme Kraljevine SHS.
– Prve zabilježene javne proslave, kako se tada pisalo pravoslavne Nove godine, bile su 1923. i javile su se u Srbiji kao vid otpora razvoju jugoslovenstva, kao propagiranom cilju politike kralja Aleksandra Karađorđevića. Internacionalna Nova godina tada je doživljavana kao katolička, iako je Kraljevina prešla na gregorijanski kalendar, ali su srpski nacionalni krugovi otpor prema stvaranju jugoslovenske nacije pokazivali, između ostalog, obilježavanjem pravoslavne Nove godine – objasnio je on.
– Od 80-ih proslave postaju javne u kafanama, mada se nije govorilo da je riječ o regularnom radu. Lično se sjećam 1984. i izvještaja na TV Beograd, kada reporter obilazi prepune kafane, ali mu niko ne kaže da je to zato što se slavi Srpska Nova godina, dok konačno u Skadarliji ne pita jednog šefa sale da li negdje postoji slobodno mjesto da se rezerviše, na šta mu on odgovara da će sigurno biti u restoranu “Zagreb” – sjeća se Krivošejev.
Svečana večera
Prema narodnim običajima uoči Nove godine sprema se svečana večera, gdje ukućani sa gostima, prijateljima i srodnicima uz veselje i pjesmu čekaju ponoć. Tačno u ponoć, svi se ljube i jedni drugima čestitaju dolazak Nove godine sa željama za dug život, dobro zdravlje i uspjeh u poslu.
Na sam dan Nove godine 14. Januara odlazilo se u crkvu, a poslije se obavljao svečani ručak.
Obredni hljeb “vasilica”
Kako je ranije izjavila istoričarka umjetnosti Narodnog muzeja u Kruševcu Natalija Topličanin, za ovaj praznik pravi se obredni hljeb, takozvana vasilica, u koju se simbolično stavlja zrno pšenice, novčić, koji predstavlja materijalno bogatstvo, i dren, simbol zdravlja.
Prema običaju, Badnjak se čuva do Srpske Nove godine, kada se prave krstići i stavljaju na voće, odnosno rodno drvo, kako bi godina bila rodna.
FOTO: EMIL ČONKIĆ/RAS SRBIJA
Takođe se vjeruje da će, ako na sam dan praznika pada snijeg, naredna godina biti rodna.
Srpska Nova godina se proslavlja molitveno u krugu porodice, ali i kolektivno u društvu prijatelja.
U duhovnom smislu, Nova godina postoji onda kada neko, od onih koji žive u nebrizi, počnu da brinu za svoje spasenje.
“Bježi vruća, gonite studena!”
Na Mali Božić ujutro običaj je bio u nekim selima da domaćica uzme snijeg i, utrčavši u sobu, baci ga na djecu vičući: “Bježi vruća, gonite studena!”
Vjeruje se da se time štite djeca od temperature ili groznice. Posle ovoga deca bi skidala sa sebe odijela i prebacivala ih preko grana šljiva ili jabuka, kako bi se “očistila od vaši”.
Dolazak položajnika
Na ovaj dan dolazi i polaznik ili položajnik, a u nekim selima domaćica mu jednom pređom veže tjeme i donju vilicu, a drugim čelo i zatiljak, da zvijeri ne bi napale stoku.
U nekim krajevima se pažljivo gleda u nebo i posmatra vrijeme. Ako na 14. januar padne snijeg ili bude oblačno, čeka nas rodna godina. Suho vrijeme, vjeruje se, donosi i sušnu godinu pred nama.
Gatanje djevojaka
Novu godinu valja dočekati budan, pa su u ovom bdjenju mnoge djevojke gatale da li će se te godine i za koga udati.
Među ovim gatkama je posebno zanimljivo gatanje djevojaka – prije svanuća su, popevši se na tavan, bacale svoju obuću kroz vrata napolje, pa ako obuća, kad padne, bude usmjerena od kuće – znak je da će se udati.
