Građani trećeg životnog doba koji dane provode u privatnim staračkim domovima u Srpskoj moraće da izdvoje i do 200 maraka više mjesečno.
Pojedini domovi nove cjenovnike istakli su početkom januara, dok će ostali to učiniti u narednim danima jer su, kako tvrde vlasnici, cijene svega, od hrane do lijekova, pelena i drugih mjesečnih potrepština, otišle u nebo. Na taj potez, kažu, dodatno ih je primoralo povećanje minimalca.
Direktorica Doma za starija lica “Zlatno doba” iz Doboja Draška Škuljević istakla je za “Glas Srpske” da su cijene smještaja u ovoj ustanovi od 1. januara uvećane za 200 maraka po korisniku, te da će ovaj trend biti nastavljen ukoliko troškovi budu i dalje nastavili da rastu. Cijena smještaja kod nas se kreće od 1.000 maraka pa nadalje, sve zavisi od kategorije korisnika i zdravstvene njege koju zahtijeva. Nikome nije u interesu da se domovi zatvaraju. Međutim, cijena života raste i mi moramo nekako da se uklopimo u to – kazala je Škuljevićeva.
U banjalučkom Domu za starija lica “Moj dom Pajići” kazali su da će cijene smještaja takođe korigovati, jer izdaci rastu iz dana u dan i nemoguće je opstati u ovim okolnostima. Naš plan je da cijene smještaja povećamo za 100 maraka po korisniku, iako je realnost mnogo surovija. Svjesni smo primanja naših penzionera, a domovi su i do sada bili mnogo skupi za njih, tako da idemo sa minimalnim povećanjem i to isključivo za nove korisnike. Za trenutne korisnike cijenu smještaja nećemo mijenjati, bar za sada – naglasila je direktorica ovog doma Branka Pajić i dodala da smještaj sada košta najmanje 1.000 maraka.
Na ovaj korak se odlučio i vlasnik doma “Naša porodica” iz Knežice kod Prijedora Milenko Ranilović koji kaže da će cijene ići gore za najmanje 200 maraka. Cijene svega su otišle u nebo, a ako tome dodamo povećanje minimalca, korekcija našeg cjenovnika je neizbježna. Kako će to podnijeti korisnici i njihova djeca, koja uglavnom finansiraju smještaj, nisam siguran, ali nemamo izbora – kazao je Ranilović.
On je istakao da bi i cijena smještaja od 2.000 maraka za pokretne korisnike u poređenju sa trenutnim troškovima bila mala, dok je izdatke za nepokretna lica, kaže, nemoguće porediti sa sadašnjom situacijom. Samo jedan radnik mjesečno nas košta oko 2.000 maraka, a zamislite dom koji ima 15 i više zaposlenih. S druge strane, koristimo industrijsku struju, a vodimo se kao ustanova socijalne zaštite – rekao je Ranilović.
Braća Stojković iz Banjaluke za smještaj oca u jednom obližnjem domu izdvajala su blizu 2.000 maraka mjesečno, jer je u pitanju nepokretna osoba. Međutim, najavljeno poskupljenje ih je, kaže mlađi brat Radenko, natjeralo da razmisle i brigu o svom ocu podijele tako što će kod svakog biti po dva-tri mjeseca. Nemamo izbora, jer troškovi i našim porodicama skaču, a on sa penzijom od 420 KM jedva može da kupi lijekove, a kamoli bilo šta drugo da plati – kazao je Radenko.
Teška situacija
Predsjednik Udruženja penzionera u Zvorniku Brane Mihajlović kazao je da je ova populacija u veoma teškoj situaciji i da polovina njih ima svega 300 maraka primanja mjesečno. Društveno-politička zajednica će se morati malo više angažovati za nas penzionere. I do sada je bila borba za smještaj u staračkom domu, često su u pomoć uskakala udruženja i porodice, sada vjerujem da će se malo ko usuditi da, pored svih troškova, izdvaja dodatni novac i za to – kazao je Mihajlović.
