ПРИЈЕДОР, 19. ЈАНУАРА /СРНА/ - Душко Каурин освојио је Часни крст, вијенац и дукат на крају богојављенских свечаности које су данас одржане у Приједору.

Časni i Životvorni Krst Gospodnji najsvetiji je znak i simbol pravoslavne vjere, čijom silom se spasavamo.

Blagodat i sila Časnog Krsta se ne nalazi u njegovom obliku, to jest samim tim što je Krst, nego je njegova sila u tome što je to Krst Hristov, sredstvo kojim je Hristos spasao svijet.

To je žrtvenik na koji je Hristos prinio samog sebe za ceo svijet. Sva kenoza, poništavanje, muka, bol, smrt i sve što je preuzeo na nas, sve je u Krstu. Na Krstu je doživio najveći bol i poniženje za nas. Zbog nas je postao prokletstvo da bi nas oslobodio prokletstva od grijeha i zakona. Cjelokupno djelo Hristovo, sve Njegovo čovekoljublje sažima se u Krstu.

Sveti Grigorije Palama pripovijeda kako je neko upitao ironično jednog od bogonosnih otaca da li vjeruje u Raspetog, ovaj mu je odgovorio: da vjerujem u Onoga koji je raspeo grijeh.ˮ (Arhimandrit Georgije Kapsanis)

U Starečniku je zapisano kako je avva Jovan pitao demone čega se oni najviše boje kod hrišćana, a demoni mu odgovoriše: Od tri stvari imamo strah: od onoga što nosite oko vrata, od onoga čime se kropite u Crkvi i od onoga što jedete na Liturgiji. Onda ih je on ponovo upitao: Čega se od svega toga najviše bojite? A oni mu odgovoriše: Kad biste dobro svojim životom održavali ono što jedete na Liturgiji, niko od nas ne bi mogao nauditi ni jednom hrišćaninu. Dakle, ono čega se demoni najviše boje jeste Krst, Krštenje i božansko Pričešće.

U godišnjem krugu bogosluženja praznovanje i veličanje Časnog Krsta zastupljeno u četiri praznika:

Praznik Vozdviženja Časnog i Životvornog Krsta Gospodnjeg (14/27. septembra), spada u red velikih Gospodnjih praznika, kada se molitveno sjećamo pronalaženja Časnog Krsta i povratka Časnog Krsta iz Persije u Jerusalim.

U godišnjem krugu bogosluženja praznovanje i veličanje Časnog Krsta zastupljeno u četiri praznika:

Krstovdan uoči praznika Prosvjetljenja – Bogojavljenja, koji je u prvim vijekovima bio posljednji nad pripreme katihumena za primanje svetog Krštenja na praznik Bogojavljenja.

Treća nedjelja Svete Četrdesetnice koju nazivamo Krstopoklona nedjelja zbog poklonjenja Časnom Krstu kada se iznosi na sredinu hrama da bismo se duhovno ukrijepili u periodu duhovnog i tjelesnog podviga i posta.  Praznik iznošenja Časnog Krsta (1/14. avgusta), koji je najmlađi praznik posvećen Časnom Krstu.

U sedmičnom bogoslužbenom krugu svaka srijeda i petak posvećeni su Časnom Krstu i sva himnografija ovih dana veliča silu i značaj Časnog Krsta i Hristovog dobrovoljnog stradanja i Vaskrsenja.

U ovim danima, pored ostalog, poje se takozvani Krstobogorodičen, koji u svojoj sadržini objedinjuje veličanje Časnog Krsta sa molitvom Presvetoj Bogomajci.

O postu na praznik Vozdviženja Nikon Crnogorac (Sirijac) piše: Nismo mogli naći ništa zapisano o postu Vozdviženja Časnog Krsta, ali on se svuda drži. Svakako po primjeru velikih Svetih, jer su oni imali običaj da se za velike praznike postom čiste od grijeha.

Dalje kaže da su se vjernici tim postom pripremali za cjelivanje Časnog Krsta, pošto je i sam taj praznik radi toga i ustanovljen. Po posijedovanju ne treba da jedemo maslo ni da pijemo vino, ali u spomen javljanja Krsta dajemo ovo razrješenje; u slavu raspetog Hrista i javljanja Njegovog.

Ova primjedba se nalazi i u tipiku Crkve Svetog Groba. Po današnjem grčkom tipiku (po činu Velike Crkve) ako ovaj praznik nije u subotu ili nedjelju posti se s suhojadenijem. Post na Krstovdan prvo se pojavio tipicima jerusalimske redakcije, i u najranijim rukopisima, prenosi espresso.

Na kraju, u centru praznika Vozdviženja Časnog i Životvornog Krsta Gospodnjeg nisu istorijske ličnosti (poput svetog Cara Konstantina i njegove svete majke Jelene), već je centralna ličnost praznika Hristos Spasitelj i Njegova pobjeda nad smrću, navodi se u Pravoslavnom misionaru, prenosi espreso.rs.

Simbolika spasenja naše duše i vjera u Boga

Prema riječima jereja Hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Ljukovu Nemanje Martinovića, plivanje za Časni krst ima više značenja, prije svega metafizičko značenje.

– Plivači pokazuju čvrstu vjeru ka Bogu da mogu da isplivaju određeni put, jer ih na kraju čeka spasenje u vidu simbolike samog krsta. Sa druge strane plivanje može da predstavlja primjer svima nama da kroz životne muke i probleme koje svi prolazimo, da ako se držimo samoga Hrista i Boga, na kraju nas čeka taj krst kao simbol spasenja svih nas i naše duše – navodi Martinović.

Autor: Srpskainfo