Ne postoji nijedan pravoslavni kraj na zemlji do kojeg nisu doprli glasovi i propoved trojice bogomudrih velikih učitelja Hristove crkve koje proslavljamo 12. februara.
Ovaj veliki praznik treba proslaviti u veselju, miru i slozi običaj je da se vjernici raduju i dan provedu u smijehu.
Vasilije Veliki, Grigorije Bogoslov i Jovan Zlatoust imaju svaki posebno svoj dan praznovanja u januaru i to: Vasilije Veliki 1. januar, Grigorije Bogoslov 25. januar i Jovan Zlatoust 27. januar i 13. novembar. A ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI vijeku za vrijeme cara Aleksija Komnena. Jedno vrijeme se povela polemika o tome ko je od njih trojice svetitelj.
Ova trojica svetitelja rođena su u četvrtom vijeku, a njihova slava živi i do dan danas, preživevši vijekove. Budući da su bili visokoobrazovani, odrekli su se ovozemaljskih uživanja, zamonašili se i do kraja života proveli u molitvi i postu. Po svojoj skromnosti, čistoti karaktera i nenadmašnoj dubini uma, ova trojica jerarha postaše velika svetila Crkve Hristove.
Međutim, slava Božija projavi se na njima mnogo poslije njihove smrti. Zajednički praznik ovih svetitelja ustanovljen je tek u jedanaestom vijeku. Tada se narod podijelio na tri grupe pristalica: Vasilijevu,Grigorijevu i Jovanovu. Sve tri grupe naroda veličale su svoju grupu kao najveću u odnosu na druge dvije. Ali promislom Božjim, riješen je ovaj slučaj i to ga riješiše baš ova tri svetitelja. Sva trojica se javiše Evhaitskom episkopu Jovanu i to prvo svaki od njih posebno, a potom sva trojica zajedno. On im savjetovaše da se umire i da se ne svađaju oko toga koji je od njih najveći, jer su pred Bogom svi jednaki. Tom prilikom ga zamoliše da im sastavi jednu zajedničku službu i takoustanovi zajednički dan praznovanja.
Po njihovoj molbi i savjetu bi učinjeno i to još više uveća slavu svetitelja među ljudima, a ljudi počeše još više slaviti Boga i moliti Ga za mir i radost. Tako ova tri svetitelja doneše mir među posvađane ljude i ne samo tada, nego i danas oni donose mir i radost onima koji se Bogu i njima mole.
Kroz ova tri svetitelja proslavio se Bog i potvrdila se Njegova Trojična Božanska ličnost. Ono što su Sveta Tri Jerarha Gospodnja propovedala za života, to Bog potvrdi po njihovoj smrti mnogo godina kasnije.Ova tri današnja stuba Crkve Hristove istakla su se kao veliki bogoslovski pisci i tumači svetog Jevanđelja i sva ta njihova djela uvijek će ostati kao velika i jaka klasična djela hrišćanske književnosti.
Za čitavo vrijeme svog života borili su se protiv lažne jeretičke nauke,a tako i nama ostavili u amanet da se odlučno borimo protiv onih koji napadaju Crkvu.
Kao tri marljive pčele koje neumorno lete od cvijeta do cvijeta, ova tri Sveta Oca ispovijedala su Jevanđelje Hristovo svom dušom i tijelom,svim ljudima i narodima sa kojima su se susretali.
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
Prema vjerovanjima, Sveta tri jerarha štite narod i životinje od zlih vetrova i mrazeva.
Po tome kakvi vjetrovi budu duvali na taj dan, kako se vjeruje, može da se prognozira kakvo će biti vrijeme tokom godine. Ukoliko duva s juga, godina će biti dobra i bogata, sjeverac donosi lošu godinu s hladnim vremenom. Istočni vjetar donosi nestašice, a zapadni blagodet, bar što se tiče ribe i mlijeka. I ako vjetra nema – dobro je, čeka nas vesela i bogata godina.
Čobani u pojedinim krajevima Srbije okupljaju se na taj dan i sviraju frulu. Sveta tri jerarha slave se kod Srba kao krsna slava. Ovaj veliki praznik u crkvenom kalendaru obilježava se crvenim slovom, a slave ga i mnogi manastiri i crkve.
